
V SPORTSKE I DRUGE PRIREDBE NA PUTU
Član 123.
Zabranjeno je održavanje sportskih ili drugih priredbi na putu.
Izuzetno, sportska ili druga priredba na putu se može održati kada teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova izda dozvolu za njeno održavanje.
Ukoliko se priredba održava na teritoriji za koju su nadležne dve ili više organizacionih jedinica, dozvolu izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Ukoliko je prilikom održavanja sportskih ili drugih priredbi na putu potrebno obustaviti saobraćaj ili izvršiti druge izmene u režimu saobraćaja, dozvola se izdaje uz prethodnu saglasnost ministarstva, odnosno organa jedinica lokalne samouprave, nadležnog za poslove saobraćaja.
Član 124.
Dozvola za održavanje sportskih i drugih priredbi na putu može se izdati organizatoru koji ima svojstvo pravnog lica sa sedištem u Republici Srbiji.
Zahtev za izdavanje dozvole podnosi se najkasnije 15 dana pre održavanja sportske ili druge priredbe na putu.
Zahtev za izdavanje dozvole sadrži: poslovno ime organizatora priredbe, ime i prezime odgovornog lica za bezbednost priredbe, put (relaciju i mesto) na kojem će se priredba održati, vreme održavanja, sa satnicom svih karakterističnih obeležja priredbe i mere koje će organizator preduzeti radi obezbeđenja učesnika priredbe i gledalaca, program sportske ili druge priredbe, kalendar i pravila takmičenja (elaborat). Uz zahtev se prilaže saglasnost upravljača puta za održavanje priredbe na putu, primerak identifikacionih oznaka lica koja obezbeđuju priredbu i oznake vozila koja prate učesnike priredbe.
Ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove dužno je da u roku od sedam dana od prijema izda rešenje po podnetom zahtevu.
U dozvoli kojom se odobrava održavanje sportske ili druge priredbe na putu odrediće se vreme i mesto održavanja, mere koje je potrebno preduzeti radi bezbednog održavanja priredbe i troškovi koji proizilaze iz njenog održavanja.
Organizator je dužan da sportsku ili drugu priredbu na putu organizuje i sprovede bezbedno, na način određen u dozvoli.
Troškovi državnih organa, organa jedinica lokalne samouprave i upravljača puta, nastali usled održavanja sportske i druge priredbe, padaju na teret pravnog lica koje organizuje priredbu.
Član 125.
Organizator sportske ili druge priredbe na putu obavezan je da, o merama ograničenja ili zabrane saobraćaja, obavesti javnost putem sredstava javnog informisanja najkasnije 48 sati pre početka priredbe.
Ministarstvo unutrašnjih poslova može zabraniti, odnosno prekinuti održavanje sportske ili druge priredbe na putu, kada utvrdi da organizator nije preduzeo mere određene u dozvoli ili ako to zahtevaju drugi razlozi bezbednosti.
Rešenje o zabrani, odnosno prekidu priredbe donosi se u skraćenom postupku ili usmeno, saglasno odredbama Zakona o opštem upravnom postupku.
Član 126.
Odredbe propisa kojima se uređuje javno okupljanje građana i sprečavanje nasilja na sportskim priredbama važe i za sportske i druge priredbe na putu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 127.
Organizator ne sme početi sa održavanjem sportske ili druge priredbe ili aktivnosti na putu, ako nije preduzeo sve mere obezbeđenja određene u dozvoli.
Organizator je dužan da prekine održavanje sportske i druge priredbe na putu:
ako su ugroženi učesnici ili gledaoci,
ako se u većoj meri naruši javni red i mir,
ako se ne sprovode mere bezbednosti određene u dozvoli,
ako to zahtevaju drugi razlozi bezbednosti.
Ukoliko organizator ne može da obezbedi posebne bezbednosne mere u toku priredbe, organ koji je izdao dozvolu može odrediti potreban broj policijskih službenika radi preduzimanja tih mera. U navedenom slučaju troškove preduzimanja tih mera snosi organizator priredbe.
Član 128.
Takmičare na priredbi i učesnike drugih aktivnosti mogu pratiti samo vozila obeležena posebnom oznakom, koju određuje organizator.
Ukoliko se priredba održava na teritoriji dve ili više organizacionih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova primerak oznake iz stava 1. ovog člana organizator dostavlja tim organizacionim jedinicama najkasnije 48 sati pre početka priredbe.
Član 129.
Lica koja obezbeđuju priredbu i nalaze se na putu ili delu puta na kojem se priredba održava, moraju nositi svetloodbojni prsluk i identifikacione oznake lica zaduženih za obezbeđenje priredbe.
Ukoliko se priredba održava na teritoriji dve ili više organizacionih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova primerak oznake iz stava 1. ovog člana organizator dostavlja tim organizacionim jedinicama najkasnije 48 sati pre početka priredbe.
Član 130.
Po završetku sportske i druge priredbe ili aktivnosti na putu, organizator je dužan da odmah, a najkasnije u roku koji je određen dozvolom:
ukloni sa puta saobraćajne znakove i druge oznake, uređaje, predmete i objekte koji su postavljeni radi održavanja priredbe, odnosno obavljanja aktivnosti,
postavi na put sve saobraćajne znakove i druge oznake, predmete i objekte koji su bili uklonjeni zbog održavanja priredbe, odnosno obavljanja aktivnosti,
popravi i dovede u prvobitno stanje put i objekte na putu ako su oštećeni pri održavanju priredbe, odnosno pri obavljanju aktivnosti.
Ukoliko organizator ne postupi na način propisan u stavu 1. tač. 1), 2) i 3) ovog člana, upravljač puta će preduzeti odgovarajuće mere da se o trošku organizatora uklone, odnosno postave saobraćajni znakovi i druge oznake, predmeti i objekti na putu.
Troškove uklanjanja i postavljanja saobraćajnih znakova, predmeta i objekata na putu, kao i troškove popravke oštećenja puta i objekata na putu koji su nastali održavanjem priredbe, odnosno obavljanjem aktivnosti na putu, snosi organizator.
VI POSEBNI USLOVI SAOBRAĆAJA
Član 131.
Ministar nadležan za poslove saobraćaja će bliže propisati način, vreme posedovanja i korišćenja zimske opreme na vozilu u saobraćaju na putevima.
Vozač je dužan da u saobraćaju na putu zimsku opremu poseduje i koristi na propisan način.
Ministar nadležan za poslove uređenja, održavanja i opremanja javnog skijališta i pružanje usluga na skijalištu će bliže propisati uslove koje moraju da ispunjavaju motorne sanke i vozači motornih sanki, kao i način njihove upotrebe na skijalištu, uz saglasnost ministra unutrašnjih poslova.
VII SAOBRAĆAJNA SIGNALIZACIJA
1. Opšte odredbe
Član 132.
Javni putevi moraju da se obeleže propisanom saobraćajnom signalizacijom, kojom se učesnici u saobraćaju upozoravaju na opasnost koja im preti na putu, odnosno delu puta, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obaveze kojih se učesnici u saobraćaju moraju pridržavati i daju potrebna obaveštenja za bezbedno i nesmetano odvijanje saobraćaja.
Saobraćajnom signalizacijom moraju da se obeleže i opasnosti privremenog karaktera, naročito one koje nastanu usled iznenadnog oštećenja ili onesposobljavanja puta, kao i privremena ograničenja i privremene zabrane u saobraćaju, a ti znakovi se moraju ukloniti čim prestanu razlozi zbog kojih su postavljeni.
Učesnici u saobraćaju dužni su da se pridržavaju ograničenja, zabrana i obaveza izraženih saobraćajnom signalizacijom i da postupe u skladu sa njihovim značenjem.
Učesnici u saobraćaju su dužni da na mestima, odnosno deonicama puta koje su označene znakovima opasnosti, svoje kretanje prilagode opasnostima na koje ih ti znakovi upozoravaju.
Ministar nadležan za poslove saobraćaja donosi bliže propise o saobraćajnoj signalizaciji.
Član 133.
Saobraćajnu signalizaciju čine saobraćajni znakovi, oznake na kolovozu i trotoaru, uređaji za davanje svetlosnih saobraćajnih znakova (u daljem tekstu: semafori), svetlosne i druge oznake na putu.
Saobraćajna signalizacija se postavlja i održava tako da učesnici u saobraćaju mogu na vreme i lako da ih uoče danju i noću i da blagovremeno postupe u skladu sa njihovim značenjem.
Saobraćajna signalizacija mora se ukloniti, dopuniti ili zameniti, ako njeno značenje ne odgovara izmenjenim uslovima saobraćaja na putu ili zahtevima bezbednosti saobraćaja.
Sadržaj, oblik, boja i veličina saobraćajne signalizacije mora da bude ista u svim vremenskim uslovima, pri dnevnom svetlu i pri osvetljavanju farovima.
Saobraćajna signalizacija mora da bude osvetljena ili izrađena od svetloodbojnih materijala.
Član 134.
Na saobraćajnu signalizaciju i na njenom nosaču, zabranjeno je postavljanje bilo čega što nije u vezi sa značenjem same signalizacije.
Zabranjeno je neovlašćeno postavljanje, uklanjanje, oštećivanje i izmena značenja saobraćajne signalizacije kao i opreme puta.
Ne smeju da se postavljaju table, znakovi, svetla, stubovi ili drugi slični predmeti kojima se zaklanja ili umanjuje uočljivost postavljene saobraćajne signalizacije.
Zabranjeno je postavljati predmete koji svojim oblikom, bojom, izgledom ili mestom postavljanja podražavaju ili liče na saobraćajnu signalizaciju, ili zaslepljuju učesnike u saobraćaju ili odvraćaju njihovu pažnju u meri koja može biti opasna za bezbednost saobraćaja.
2. Saobraćajni znakovi
Član 135.
Saobraćajni znakovi su znakovi opasnosti, znakovi izričitih naredbi, znakovi obaveštenja. Uz saobraćajni znak može biti postavljena dopunska tabla koja je sastavni deo saobraćajnog znaka i koja bliže određuje njegovo značenje.
Znakovi opasnosti služe da se učesnici u saobraćaju upozore na opasnost koja im preti na određenom mestu, odnosno delu puta i da se obaveste o prirodi te opasnosti.
Znakovi izričitih naredbi učesnicima u saobraćaju na putu stavljaju do znanja zabrane, ograničenja i obaveze kojih se moraju pridržavati.
Znakovi obaveštenja služe da pruže učesnicima u saobraćaju potrebna obaveštenja o putu kojim se kreću i druga obaveštenja koja im mogu biti korisna.
Ukoliko bezbednost saobraćaja ili saobraćajno – tehnički uslovi to zahtevaju učesnicima u saobraćaju određeni saobraćajni znakovi, odnosno poruke mogu biti preneti putem znakova koji u celini ili delimično mogu da menjaju sadržaj.
Na znakovima sa izmenljivim sadržajem poruka, odnosno saobraćajni znak mogu biti stalno aktivirane ili se aktiviraju prema potrebi i uslovima saobraćaja na putu.
Upravljač puta, koji je ovlašćen za upravljanje saobraćajem, obavlja promenu sadržaja na znaku.
3. Semafori
Član 136.
Za regulisanje saobraćaja i označavanje radova i prepreka na putu, upotrebljavaju se i semafori koji emituju svetlosne saobraćajne znakove.
Svetlosni saobraćajni znakovi su svetla crvene, žute, zelene, odnosno bele boje.
Svetlo koje daju uređaji iz st. 1. i 2. ovog člana može biti postojano (neprekidno) ili trepćuće (prekidajuće).
Brzina kretanja vozila može se regulisati semaforom za regulisanje kretanja vozilom određenom brzinom.
Član 137.
Semaforima sa trobojnim svetlima reguliše se kretanje vozila.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, na prelazu puta preko železničke pruge saobraćaj vozila se reguliše samo svetlima crvene boje, a na mestima gde se reguliše pristup vozila, dvobojnim svetlima crvene i zelene boje.
Kretanje tramvaja i vozila javnog prevoza putnika po putu može biti regulisano i svetlosnim saobraćajnim znakovima bele boje.
Kretanje pešaka preko kolovoza se reguliše dvobojnim svetlima crvene i zelene boje.
Član 138.
Na semaforima sa trobojnim svetlima svetla su u obliku kruga, odnosno sa simbolom jedne ili više strelica.
Semafori sa trobojnim svetlima u obliku kruga služe za regulisanje kretanja vozila na putu, odnosno raskrsnici.
Semafori sa trobojnim svetlima sa simbolom jedne, odnosno dve strelice (direkcioni svetlosni saobraćajni znak) služe za regulisanje kretanja vozila po smerovima na raskrsnici.
Na semaforima sa trobojnim svetlima sa simbolom jedne ili više strelica crveno i žuto svetlo su u obliku kruga sa simbolima crne boje u obliku jedne ili više strelica, dok je zeleno svetlo u obliku jedne ili više strelica u krugu crne boje.
Član 139.
Na semaforima sa trobojnim svetlima, svetla se postavljaju po vertikalnoj osi, jedno ispod drugog, i to: crveno gore, žuto u sredini, a zeleno dole. Ako je semafor postavljen iznad saobraćajne trake, svetla mogu biti postavljena po horizontalnoj osi, jedno pored drugog i to: crveno levo, žuto u sredini, a zeleno desno.
Član 140.
Za regulisanje kretanja bicikala i mopeda na biciklističkim trakama ili stazama, mogu se upotrebljavati semafori sa trobojnim svetlima.
Svetla na semaforu iz stava 1. ovog člana su crvene, žute i zelene boje, na kojima se svetla postavljaju po vertikalnoj osi, jedno ispod drugog, i to: crveno gore, žuto u sredini, a zeleno dole. Crveno i žuto svetlo su u obliku kruga sa simbolom bicikla crne boje dok je zeleno svetlo sa simbolom bicikla smešteno u krugu crne boje.
Na prelasku biciklističke staze za kretanje vozila iz stava 1. ovog člana preko kolovoza, mogu se koristiti uređaji za regulisanje kretanja pešaka, ako se staza nalazi uz obeleženi pešački prelaz.
Član 141.
Na semaforima sa trobojnim svetlima:
crveno i zeleno svetlo ne sme da bude uključeno istovremeno,
žuto svetlo može da bude uključeno kao postojano samostalno svetlo u intervalu od prestanka zelenog do pojave crvenog svetla ili istovremeno sa crvenim svetlom pre uključenja zelenog svetla, ili kao samostalno trepćuće svetlo,
zeleno svetlo može biti trepćuće.
Član 142.
Svetlosni saobraćajni znakovi iz člana 137. stav 1. i čl. 138. i 140. ovog zakona imaju sledeće značenje:
crveno svetlo – zabranjen prolaz,
žuto svetlo – zabranjen prolaz, osim u slučaju kada se vozilo ne može bezbedno zaustaviti ispred navedenog znaka,
zeleno svetlo – dozvoljen prolaz,
istovremeno uključeno žuto i crveno svetlo – zabranjen prolaz i nagoveštaj da će se uključiti zeleno svetlo,
trepćuće žuto svetlo – obaveza za sve učesnike u saobraćaju da se kreću uz povećanu opreznost,
trepćuće zeleno svetlo – dozvoljen prolaz i nagoveštaj skorog prestanka dozvoljenog prolaza uključenjem žutog, a zatim crvenog svetla.
Vozač ne sme proći svetlosni saobraćajni znak iz stava 1. ovog člana kada mu je tim znakom zabranjen prolaz.
Član 143.
Semafor sa trobojnim svetlima može da ima dodatni svetlosni saobraćajni znak u obliku zelene strelice (uslovni znak).
Znak iz stava 1. ovog člana označava da vozač može vozilom da prođe svetlosni znak samo u pravcu označenim strelicom i za vreme dok je upaljeno crveno ili žuto svetlo pri čemu mora da propusti sva vozila koja se kreću po putu na koji ulazi kao i da propusti pešake koji prelaze preko kolovoza.
Član 144.
Za regulisanje pristupa vozila upotrebljavaju se semafori sa dvobojnim svetlima. Svetla moraju biti postavljena po vertikalnoj osi, jedno ispod drugog, i to: crveno svetlo gore, a zeleno svetlo dole, odnosno po horizontalnoj osi, jedno pored drugog: crveno svetlo levo, a zeleno svetlo desno.
Svetla iz stava 1. ovog člana imaju značenje: crveno svetlo – zabranjen pristup, a zeleno svetlo – dozvoljen pristup. Ta svetla ne smeju da budu uključena istovremeno.
Vozač ne sme proći svetlosni saobraćajni znak iz stava 1. ovog člana kada mu je tim znakom zabranjen prolaz.
Član 145.
Za regulisanje kretanja vozila po saobraćajnim trakama na kolovozu sa više od dve saobraćajne trake mogu se koristiti svetlosni saobraćajni znakovi crvene, zelene i žute boje.
Crveno svetlo u obliku ukrštenih linija ima značenje zabrane kretanja vozila duž saobraćajne trake iznad koje se ovaj znak nalazi.
Zeleno svetlo u obliku strelice nadole ima značenje slobodnog prolaza duž saobraćajne trake iznad koje se ovaj znak nalazi.
Žuta trepćuća strelica usmerena koso nadole ima značenje obavezne promene saobraćajne trake iznad, odnosno u kojoj se ovaj znak nalazi i obavezuje vozača da se kreće saobraćajnom trakom na koju upućuje strelica.
Vozač ne sme da se kreće saobraćajnom trakom kojom mu je svetlosnim saobraćajnim znakom iz ovog člana zabranjeno kretanje, odnosno mora da promeni saobraćajnu traku kojom se kreće kada je to određeno na način iz stava 4. ovog člana.
Član 146.
Za regulisanje kretanja pešaka upotrebljavaju se semafori sa svetlima crvene i zelene boje. Svetla moraju biti postavljena po vertikalnoj osi, jedno ispod drugog, i to: crveno svetlo gore, a zeleno svetlo dole, odnosno po horizontalnoj osi, jedno pored drugog: crveno svetlo levo, a zeleno svetlo desno.
Svetlosni saobraćajni znakovi iz stava 1. ovog člana imaju sledeće značenje:
crveno svetlo – zabranjen prolaz,
zeleno svetlo – dozvoljen prolaz,
trepćuće zeleno svetlo – dozvoljen prolaz i nagoveštaj da će se uskoro uključiti crveno svetlo.
Na semaforu iz stava 1. ovoga člana mogu se dodati zvučni uređaji koji pešacima daju obaveštenje o tome da je upaljeno zeleno svetlo semafora, odnosno da im je dozvoljen prolaz.
Svetla iz stava 1. ovog člana sastoje se od svetleće površine crvene ili zelene boje na kojoj se nalazi tamna silueta pešaka ili od tamne površine na kojoj se nalazi svetleća silueta pešaka crvene ili zelene boje.
Svetla iz stava 1. ovog člana ne smeju da budu uključena istovremeno.
Pešak, odnosno vozač bicikla iz člana 140. stav 3. ovog zakona, ne sme preći niti započeti prelazak kolovoza kada mu je svetlosnim saobraćajnim znakom, kojim se reguliše kretanje pešaka, prelazak zabranjen.
Član 147.
Za regulisanje kretanja tramvaja upotrebljavaju se posebni uređaji za davanje svetala bele boje.
Svetla bele boje mogu biti u obliku položene, uspravne ili kose crte na tamnoj podlozi.
Položena crta znači zabranu saobraćaja tramvaja, a uspravna ili kosa slobodan prolaz u odgovarajućem smeru.
Kada se vozila javnog prevoza putnika kreću saobraćajnom trakom kojom se kreću i tramvaji svetlosni saobraćajni znakovi iz stava 1. ovog člana odnose se na ta vozila.
Vozači vozila koja se kreću saobraćajnom trakom na kojoj je saobraćaj regulisan svetlosnim saobraćajnim znakovima iz ovog člana ne smeju proći svetlosni saobraćajni znak iz ovog člana kada im je tim znakom zabranjen prolaz.
Član 148.
Za regulisanje kretanja vozila određenom brzinom koriste se semafori koji daju brojčane oznake brzine koja se preporučuje da bi vozilo na narednom semaforu imalo slobodan prolaz.
Brojčana oznaka svetlosnih znakova iz stava 1. ovog člana je bele boje na tamnoj podlozi.
Semafori za regulisanje kretanja vozila određenom brzinom mogu biti sa više svetala.
Član 149.
Svetlosni saobraćajni znakovi kojima se najavljuje približavanje voza prelazu puta preko železničke pruge u istom nivou daju se naizmeničnim paljenjem dva crvena trepćuća svetla u obliku kruga.
Na semaforu iz stava 1. ovog člana mogu se dodati zvučni uređaji kojima se učesnici u saobraćaju obaveštavaju o tome da je dat svetlosni saobraćajni znak kojim se najavljuje približavanje voza.
Svetlosni saobraćajni znak iz stava 1. ovog člana označava obavezu učesnika u saobraćaju da se zaustave.
Član 150.
Svetlosni saobraćajni znakovi za označavanje radova i prepreka na putu su trepćuća svetla u obliku kruga narandžaste boje i označavaju mesto na putu ili deo puta na kome se izvode radovi ili su nastale prepreke na putu.
4. Svetlosne oznake na putu
Član 151.
Pružanje puta može da se obeleži svetlosnim oznakama na putu (svetlima, refleksnim staklima ili reflektujućim materijama) i to desna strana kolovoza oznakama crvene boje, a leva strana oznakama bele boje.
Oznakama iz stava 1. ovog člana moraju biti obeležene ivice kolovoza na delu puta kroz tunel.
Ako pešačka ostrva, ostrva za usmeravanje saobraćaja i drugi objekti na kolovozu nisu noću dovoljno vidljivi, moraju se obeležiti svetlima, tehničkim sredstvima za poboljšanje uočljivosti (markeri, prizme, i sl.), odnosno svetlosnim oznakama žute boje.
5. Oznake na kolovozu i trotoaru
Član 152.
Oznakama na kolovozu učesnicima u saobraćaju stavljaju se do znanja ograničenja, zabrane i obaveze i daju obaveštenja, odnosno vrši se usmeravanje kretanja učesnika u saobraćaju.
Oznake na kolovozu mogu biti izvedene samostalno ili uz druge saobraćajne znakove, pri čemu njihovo značenje mora biti međusobno usaglašeno.
Oznake na kolovozu čine linije, strelice, natpisi i druge oznake.
Oznake na kolovozu mogu imati i reflektujuća svojstva.
Na javnom putu van naselja, sa savremenim kolovozom za saobraćaj u oba smera na kome postoje samo dve saobraćajne trake, te trake moraju da budu odvojene odgovarajućom razdelnom linijom na kolovozu, a na državnom putu prvog reda obeležene i ivičnim linijama.
Oznakama na trotoaru učesnicima u saobraćaju stavljaju se do znanja ograničenja, zabrane i obaveze, kao i obaveštenja. Oznake mogu biti izvedene samostalno ili uz drugu saobraćajnu signalizaciju pri čemu njihovo značenje mora biti međusobno usaglašeno.
6. Obeležavanje prelaza puta preko železničke pruge
Član 153.
Prelaz puta preko železničke pruge mora biti obeležen propisanom saobraćajnom signalizacijom.
Na prelazu puta sa savremenim kolovoznim zastorom (asfalt, beton, kocka i sl.) preko železničke pruge moraju se postaviti semafori kojima se najavljuje približavanje voza.
Na prelazu puta preko železničke pruge postavljaju se branici ili polubranici kojima se zabranjuje i sprečava prelazak vozila preko železničke pruge, kojima mogu biti pridodati uređaji za davanje zvučnih znakova koji upozoravaju na spuštanje branika, odnosno polubranika.
Kada su na prelazu puta preko železničke pruge postavljeni branici ili polubranici, a uređaj za njihovu upotrebu nije ispravan ili se ne koristi, ti branici moraju biti uklonjeni ili na odgovarajući način prekriveni. Ukoliko se radi o delu puta koji nema savremeni kolovozni zastor na tom mestu mora se postaviti svetlosni saobraćajni znak koji najavljuje približavanje voza.
Bliže propise u pogledu vrste, izgleda, tehničkih karakteristika i načina postavljanja i mestima na kojima se moraju postaviti branici ili polubranici, uređaja za davanje svetlosnih, zvučnih znakova i načinu njihove upotrebe, donosi ministar nadležan za poslove saobraćaja.
7. Obeležavanje prepreka na putu i mesta na kome se izvode radovi na putu
Član 154.
Deo puta na kome su nastale prepreke, odnosno oštećenja, koje se ne mogu odmah ukloniti, odnosno otkloniti ili na kome se izvode radovi, mora biti obeležen propisanom saobraćajnom signalizacijom, a učesnici u saobraćaju obezbeđeni postavljanjem branika.
Za postavljanje privremene saobraćajne signalizacije iz stava 1. ovog člana mora se izraditi saobraćajni projekat, osim u slučajevima izvođenja hitnih radova koji ne traju duže od 24 sata. Saglasnost na saobraćajni projekat daje ministarstvo, odnosno nadležni organ jedinice lokalne samouprave.
Bliže propise o privremenoj saobraćajnoj signalizaciji, načinu izvođenja radova na putu, izgledu, tehničkim karakteristikama, načinu postavljanja i upotrebe branika i drugih sredstava za obezbeđenje mesta na kome se izvode radovi donosi ministar nadležan za poslove saobraćaja.
Upravljač puta dužan je da obezbedi postavljanje privremene saobraćajne signalizacije na delu puta na kome su nastala oštećenja ili prepreke koje se ne mogu odmah otkloniti i da obezbedi učesnike u saobraćaju.
Izvođač radova dužan je da pre početka radova postavi privremenu saobraćajnu signalizaciju i obezbedi mesto na kome se izvode radovi i da istu održava u propisanom stanju tokom izvođenja radova, a nakon završetka radova da istu ukloni.
Član 155.
Prilikom izvođenja radova na putu ili obavljanja drugih poslova na putu, na delu koji nije zatvoren za saobraćaj, lica koja izvode radove i nalaze se na putu, moraju na sebi imati svetloodbojni prsluk.
Učesnik u saobraćaju ne sme da ometa radnika koji obavlja radove na putu ili pored puta, i dužan je da ukloni svoje vozilo na zahtev izvođača radova. Zahtev izvođača radova može biti dat i kao javni poziv.
VIII PUTEVI
Član 156.
Putevi moraju biti projektovani, izgrađeni, rekonstruisani i održavani tako da se saobraćaj na njima može odvijati nesmetano i bezbedno i moraju ispunjavati propisane uslove.
Na prolazu državnog puta kroz naselje mora biti izgrađen trotoar.
Prilikom opredeljivanja za izgradnju novog ili rekonstrukciju postojećeg javnog puta, upravljač javnog puta mora obezbediti projekat strateške komparativne analize uticaja tog puta na bezbednost saobraćaja na putnoj mreži.
Upravljač javnog puta mora obezbediti da se za projekat javnog puta sačini projekat revizije bezbednosti saobraćaja. Revizija bezbednosti saobraćaja na putu predstavlja nezavisnu i sistematsku proveru projekata puta sa aspekta bezbednosti saobraćaja, za sve faze projektovanja zaključno sa puštanjem u saobraćaj. Upravljač javnog puta mora obezbediti nezavisne projekte provere bezbednosti saobraćaja na putu i to: periodične provere u periodu od pet godina za sve deonice državnih puteva, ciljane provere za najugoženije deonice državnih puteva i periodične i ciljane provere za ostale puteve prema mogućnostima, odnosno potrebama.
Redovnu kontrolu javnog puta u eksploataciji sa aspekta bezbednosti saobraćaja na putu vrši organ nadležan za poslove saobraćaja – inspektor za javne puteve. Upravljač javnog puta mora obezbediti da se, na osnovu nalaza inspektora za javne puteve, sačini projekat kojim se utvrđuju mere za bezbedno odvijanje saobraćaja na putu.
Upravljač puta dužan je da prati stanje bezbednosti saobraćaja na putu, obezbedi nezavisne projekte u cilju identifikacije opasnih mesta najmanje jedanput godišnje i nezavisne projekte mapiranja rizika na deonicama i identifikacija najopasnijih deonica, obavlja stručne analize visoko rizičnih deonica puta (crne tačke), sačini pojedinačan projekat za saniranje rizičnih deonica i opasnih mesta i preduzme mere za saniranje visoko rizičnih deonica puta i opasnih mesta u skladu sa tim projektom.
U slučaju saobraćajne nezgode sa poginulim licima, upravljač javnog puta dužan je da na osnovu nezavisne ocene, u roku od mesec dana, utvrdi uzrok, odnosno doprinos javnog puta nastanku, odnosno posledicama saobraćajne nezgode i preduzme mere u cilju unapređenja bezbednosti puta.
Upravljač javnog puta dužan je da blagovremeno i tačno obaveštava javnost o ograničenju i zabrani saobraćaja na javnim putevima, o vanrednim uslovima i posebnim merama za saobraćaj na njima, kao i o prohodnosti javnih puteva u zimskom periodu i u slučaju elementarnih nepogoda ili vanrednih događaja zbog kojih je nastao prekid saobraćaja, odnosno zbog čega su znatno otežani uslovi saobraćaja.
Upravljač javnog puta dužan je, istovremeno sa obaveštavanjem javnosti, da informacije iz stava 8. ovog člana dostavi subjektu koji je, u skladu sa zakonom o poveravanju javnih ovlašćenja, dobio ovlašćenje da građanima daje obaveštenja o stanju prohodnosti javnih puteva.
Upravljač javnog puta dužan je da organizuje snimanje saobraćaja i drugih veličina saobraćajnog toka na javnim putevima i da rezultate dostavi ministarstvu, odnosno organu teritorijalne autonomije, odnosno organu lokalne samouprave, nadležnom za poslove saobraćaja, Ministarstvu unutrašnjih poslova i Agenciji za bezbednost saobraćaja. Način i vođenje podataka propisuje ministar nadležan za poslove saobraćaja na predlog Agencije, a podaci su javni.
Na javnom putu i na njegovom zaštitnom pojasu nije dozvoljeno podizati spomenike, postavljati krajputaše i druge spomen-znakove, prodavati proizvode, odnosno preduzimati druge radnje kojima se ugrožava bezbednost saobraćaja.
Bliže uslove u pogledu: strateške komparativne analize uticaja novog, odnosno rekonstruisanog puta na bezbednost saobraćaja na putnoj mreži, revizije bezbednosti saobraćaja, provere bezbednosti puta, redovne provere puta u eksploataciji, praćenja stanja bezbednosti saobraćaja, analize visoko rizičnih deonica, analize doprinosa puta saobraćajnoj nezgodi sa poginulim licima, obaveštavanja, snimanja saobraćaja i drugih veličina saobraćajnog toka, uslova koje sa aspekta bezbednosti saobraćaja moraju da ispunjavaju putni objekti i drugi elementi javnog puta donosi ministar nadležan za poslove saobraćaja.
Bliže uslove koje moraju ispunjavati tuneli u pogledu bezbednosti saobraćaja donosi ministar nadležan za poslove saobraćaja.
IX TEHNIČKO REGULISANJE SAOBRAĆAJA
1. Opšte odredbe
Član 157.
Tehničko regulisanje saobraćaja na državnim putevima obavlja ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja, a na opštinskim putevima i ulicama u naseljima organ jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove saobraćaja.
Na delu puta gde dolaze u dodir državni i opštinski putevi, odnosno ulice u naselju, organ jedinice lokalne samouprave je dužan da, prilikom tehničkog regulisanja saobraćaja iz svoje nadležnosti, odluku uskladi sa načinom tehničkog regulisanja saobraćaja na državnom putu.
Član 158.
Pod tehničkim regulisanjem saobraćaja podrazumevaju se sve mere i akcije kojima se utvrđuje režim saobraćaja u redovnim uslovima i u uslovima radova na putu, a naročito: usmeravanje i vođenje saobraćaja, upravljanje brzinama u funkciji gustine saobraćajnog toka, ograničenje brzine u funkciji stanja kolovoza i vremenskih uslova, određivanje jednosmernih puteva i ulica, utvrđivanje puteva i ulica u kojima se zabranjuje saobraćaj ili saobraćaj određene vrste vozila, ograničenje brzine kretanja za sve ili pojedine kategorije vozila, određivanje prostora za parkiranje i zaustavljanje vozila, snabdevanje, usmeravanje i preusmeravanje korisnika, određivanje bezbednog i efikasnog načina regulisanja saobraćaja na raskrsnicama, lokacija autobuskih stajališta, dozvoljena osovinska opterećenja, radi zaštite životne sredine i slično.
Saobraćajno-tehničkim merama u naselju uređuje se režim saobraćaja u redovnim uslovima i u toku radova na putu, a naročito: usmeravanje tranzitnog, teretnog, biciklističkog, pešačkog saobraćaja, utvrđivanje puteva i ulica namenjenih javnom prevozu putnika, način korišćenja saobraćajnih traka za vozila javnog prevoza putnika, ograničenje brzine za sve ili pojedine kategorije vozila, određivanje jednosmernih ulica, pešačkih zona, zona usporenog saobraćaja, Zona „30“, zona škole, zona zaštite životne sredine, određivanje bezbednog i efikasnog načina regulisanja saobraćaja na raskrsnicama, određivanje prostora za parkiranje i zaustavljanje vozila, snabdevanje, usmeravanje i preusmeravanje korisnika i slično.
Za sprovođenje utvrđenog režima saobraćaja mora se izraditi saobraćajni projekat i na putu postaviti saobraćajna signalizacija prema projektu. Nadležni organ iz člana 157. stav 1. ovog zakona daje saglasnost da je projekat izrađen u skladu sa utvrđenim režimom saobraćaja.
Član 159.
Upravljač puta je obavezan da saobraćajni znak koji označava naselje, postavi na putu u neposrednoj blizini mesta gde postoje izgrađeni redovi, odnosno grupe stambenih ili poslovnih objekata, na mestu gde je očekivano veće prisustvo pešaka koji ostvaruju potrebe u tom naselju.
Upravljač puta je obavezan da saobraćajni znak koji označava prestanak naselja postavi na putu u neposrednoj blizini mesta gde prestaje deo puta na kome su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana.
Kolski ulaz u zgradu, dvorište ili garažu, mora biti obeležen propisanom saobraćajnom signalizacijom kojima se označava zabrana zaustavljanja i parkiranja na kolovozu, odnosno trotoaru.
2. Pešačka zona
Član 160.
Pešačka zona je deo puta, ulice ili deo naselja po kome je dozvoljen isključivo saobraćaj pešaka.
Pešačka zona mora biti obeležena propisanom saobraćajnom signalizacijom.
U pešačkoj zoni, u određenom vremenskom periodu, nadležni organ opštine ili grada, može dozvoliti kretanje određenih vozila brzinom kretanja pešaka, tako da ne ugrožavaju pešake.
3. Zona usporenog saobraćaja
Član 161.
Zona usporenog saobraćaja vozila je deo puta, ulice ili deo naselja u kome kolovoz koriste pešaci i vozila.
Vozač je obavezan da se u zoni usporenog saobraćaja kreće tako da ne ometa kretanje pešaka i biciklista, brzinom kretanja pešaka, a najviše 10 km/h.
Zona usporenog saobraćaja mora biti obeležena propisanom saobraćajnom signalizacijom.
4. Zona „30“
Član 162.
Zona „30“ je deo puta, ulice ili naselja u kojoj je brzina kretanja vozila ograničena do 30 km/h.
Zona „30“ mora biti obeležena propisanom saobraćajnom signalizacijom.
5. Zona škole
Član 163.
Zona škole je deo puta ili ulice koja se nalazi u neposrednoj blizini škole, i kao takva obeležena je odgovarajućom saobraćajnom signalizacijom.
Brzina kretanja vozila u zoni škole u naselju je ograničena do 30 km/h, a van naselja do 50 km/h, u vremenu od 7,00 do 21,00 sat, osim ako saobraćajnom znakom vreme zabrane nije drugačije određeno.
U zoni škole nadležni organ za saobraćaj naložiće upravljaču puta primenu posebnih tehničkih sredstava za zaštitu bezbednosti dece.
Upravljač puta dužan je da primeni posebna tehnička sredstva.
Bliže propise vezane za utvrđivanje zone škole donosi ministar nadležan za poslove saobraćaja na predlog ministra prosvete.
6. Zaštita životne sredine
Član 164.
Učesnici u saobraćaju ne smeju da preduzimaju radnje koje mogu izazvati ili izazivaju ugrožavanje životne sredine.
Vozilo u saobraćaju ne sme da prouzrokuje prekomernu buku.
Vozač motornog vozila je dužan da isključi motor:
na zahtev policajca ili drugog službenog lica,
kada je to određeno saobraćajnom signalizacijom,
kada je vozilo zaustavljeno u tunelu duže od jednog minuta,
kada vozilo stoji duže od tri minuta.
Učesnici u saobraćaju ne smeju, na putu ili pored njega, da ispuštaju, odnosno odlažu materije, otpad kojim se ugrožava život i zdravlje ljudi, životinja, biljaka ili zagađuje životna sredina.
Ministarstvo ili nadležni organ opštine, odnosno grada za poslove saobraćaja može, na predlog ministarstva ili nadležnog organa opštine, odnosno grada za zaštitu životne sredine, ograničiti ili zabraniti saobraćaj određenih ili svih vrsta motornih vozila na određenoj deonici puta, u vreme kada je zagađenje vazduha prekoračilo propisane normative.
7. Tehnička sredstva za usporavanje saobraćaja
Član 165.
Tehničkim sredstvima za usporavanje saobraćaja učesnicima u saobraćaju se fizički ograničava brzina kretanja vozila, odnosno dodatno se upozoravaju da brzina kojom se kreću nije bezbedna.
Tehnička sredstva za usporavanje saobraćaja su fizičke prepreke, vibracione i šušteće trake.
Tehnička sredstva za usporavanje saobraćaja moraju biti obeležena propisanom saobraćajnom signalizacijom.
Fizičke prepreke za usporavanje saobraćaja dozvoljeno je postavljati samo na opštinskim putevima u naselju. Izuzetno, fizičke prepreke za usporavanje saobraćaja mogu se postavljati na državnim putevima u zonama škola, vrtića i drugih objekata pored kojih je radi bezbednosti svih učesnika u saobraćaju dodatno ograničena dozvoljena brzina u naselju.
[ad#Google Adsense 468 x 15]
Tehnička sredstva za usporavanje saobraćaja postavljaju se prema projektu na koji saglasnost daje ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja, odnosno organ lokalne samouprave nadležan za poslove saobraćaja.
Ministar nadležan za poslove saobraćaja donosi bliže propise o vrsti, izgledu, tehničkim karakteristikama i načinu postavljanja tehničkih sredstava za usporavanje saobraćaja na putu i posebnih tehničkih sredstava za zaštitu bezbednosti dece.
8. Znaci i naredbe koje daju ovlašćena lica
Član 166.
Učesnici u saobraćaju moraju postupati po znacima i naredbama koje daje policijski službenik ili zakonom ovlašćeno drugo lice za neposredno regulisanje ili kontrolu saobraćaja.
Znaci se daju rukama, odnosno položajem tela ovlašćenog lica, uređajima za davanje svetlosnih i zvučnih znakova, tablicom ili zastavicom za regulisanje saobraćaja, a naredbe usmeno.
Znaci i naredbe mogu se davati i iz vozila.
Na delu puta na kome se izvode radovi i gde je nastala prepreka koja se ne može odmah ukloniti, regulisanje saobraćaja mogu da obavljaju najmanje dva, za to određena radnika izvođača radova, odnosno upravljača puta.
Regulisanje saobraćaja u slučaju iz stava 4. ovog člana vrši se zastavicama crvene i zelene boje, koje imaju sledeće značenje:
podignuta zelena zastavica – slobodan prolaz za vozila iz smera gde je ta zastavica podignuta,
podignuta crvena zastavica – zabranjen prolaz za vozila iz smera gde je ta zastavica podignuta.
Izvođač radova, odnosno upravljač puta i radnici određeni da regulišu saobraćaj odgovorni su da se regulisanje saobraćaja iz stava 4. ovog člana obavlja na propisan način.
Znaci i naredbe se daju na propisan način i moraju biti jasni, nedvosmisleni, uočljivi, odnosno čujni i imaju prvenstvo u odnosu na saobraćajnu signalizaciju i propisana pravila saobraćaja.
Bliže propise o izgledu, načinu davanja znakova koje daju određena lica iz stava 4. ovog člana propisuje ministar nadležan za poslove saobraćaja.
Znake i naredbe koje daje policijski službenik, njihovo značenje i način davanja bliže propisuje ministar unutrašnjih poslova.
X DUŽNOSTI UČESNIKA U SAOBRAĆAJU U SLUČAJU SAOBRAĆAJNE NEZGODE
Član 167.
Lice koje se zatekne ili naiđe na mesto saobraćajne nezgode u kojoj ima povređenih lica dužno je da odmah obavesti policiju i/ili službu hitne medicinske pomoći i da u skladu sa svojim znanjima, sposobnostima i mogućnostima, pruži pomoć licima povređenim u saobraćajnoj nezgodi i po potrebi ih preveze do najbliže zdravstvene ustanove i da preduzme sve što je u njegovoj moći da spreči uvećavanje postojećih, odnosno nastajanje novih posledica.
Član 168.
Vozač, odnosno drugi učesnik saobraćajne nezgode u kojoj je neko lice zadobilo telesne povrede, odnosno poginulo, ili je nastala velika materijalna šteta dužan je da:
zaustavi vozilo, isključi motor, uključi sve pokazivače pravca, postavi sigurnosni trougao na bezbednom rastojanju, obavesti policiju i/ili službu hitne pomoći i preduzme druge raspoložive mere kako bi upozorio ostale učesnike u saobraćaju o postojanju nezgode,
upozori sva lica da se sklone sa kolovoza da ne bi bila povređena i da ne bi uništavala tragove nezgode,
obavesti policiju i ostane na mestu nezgode do dolaska policije i završetka uviđaja,
ukaže pomoć povređenima, odnosno prvu pomoć ili medicinsku pomoć u skladu sa svojim znanjima, sposobnostima i mogućnostima,
da preduzme sve mere zaštite koje su u njegovoj moći da se spreči nastajanje novih i uvećavanje postojećih posledica i povreda,
da obezbedi tragove i predmete nezgode, pod uslovom da time ne ugrožava bezbednost saobraćaja.
Ukoliko na mestu saobraćajne nezgode iz stava 1. ovog člana nije prisutan vlasnik, odnosno vozač drugog vozila koje je učestvovalo u saobraćajnoj nezgodi, prisutni vozač učesnik u saobraćajnoj nezgodi dužan je da odsutnom licu, odnosno vlasniku drugog vozila dostavi svoje ime i prezime i adresu stana.
Izuzetno, lice iz stava 1. ovog člana može se udaljiti sa mesta nezgode ako mu je neophodna hitna medicinska pomoć ili radi prevoženja povređenog do najbliže zdravstvene ustanove.
U slučaju iz stava 3. ovog člana lice je dužno da se vrati na mesto nezgode čim bude u mogućnosti.
Član 169.
Policija je dužna da odmah po saznanju za nezgodu sa povređenim ili poginulim licima obavesti službu hitne medicinske pomoći i izađe na mesto nezgode.
Zdravstvena ustanova koja je obaveštena o saobraćajnoj nezgodi iz bilo kog izvora ili je primila na lečenje lice povređeno u saobraćajnoj nezgodi dužna je da o tome odmah obavesti nadležni organ unutrašnjih poslova.
Ukoliko lice povređeno u saobraćajnoj nezgodi premine od zadobijenih povreda ili ako postoji opravdana sumnja da je kod vozača usled povrede došlo do smanjenja psihičke ili fizičke sposobnosti za upravljanje motornim vozilom ili tramvajem, zdravstvena ustanova dužna je da o tome, bez odlaganja, obavesti nadležni organ unutrašnjih poslova.
Član 170.
Lice ovlašćeno zakonom dužno je da izađe na mesto saobraćajne nezgode sa povređenim, odnosno poginulim licima ili kada je nastupila velika materijalna šteta.
Lice iz stava 1. ovog člana dužno je da povodom nezgode iz stava 1. ovog člana sačini uviđajnu dokumentaciju (zapisnik o uviđaju, skica lica mesta, situacioni plan, foto-dokumentacija i ostali prilozi).
Član 171.
Policijski službenik dužan je da izađe na mesto saobraćajne nezgode u kojoj je nastala manja materijalna šteta, ako to zahteva jedan od učesnika saobraćajne nezgode ili lice koje je pretrpelo materijalnu štetu u toj nezgodi i izvrši uviđaj.
Ukoliko bar jedan od učesnika saobraćajne nezgode ili lice koje je pretrpelo materijalnu štetu u toj nezgodi iz stava 1. ovog člana, neposredno nakon saobraćajne nezgode zahteva vršenje uviđaja, ostali učesnici su dužni da ostanu na mestu saobraćajne nezgode do završetka uviđaja.
U slučaju iz stava 1. ovog člana troškove vršenja uviđaja snosi osiguravajuće društvo kod koga je osigurano vozilo čiji vozač zahteva vršenje uviđaja.
Član 172.
Vozač odnosno učesnik saobraćajne nezgode u kojoj je nastala samo manja materijalna šteta dužan je da:
upozori ostale učesnike u saobraćaju o postojanju vozila i drugih prepreka na putu, ukoliko ih sam ne može ukloniti,
ukloni vozilo i druge predmete sa kolovoza, ako onemogućavaju ili ugrožavaju odvijanje saobraćaja, odnosno ako preti opasnost od novih saobraćajnih nezgoda,
popuni Evropski izveštaj o saobraćajnoj nezgodi u slučaju kada ovlašćeno lice ne vrši uviđaj saobraćajne nezgode,
upozori sva lica da se sklone sa kolovoza da ne bi ometala saobraćaj,
ostavi podatke o sebi i vozilu vozaču oštećenog vozila ili držaocu druge oštećene stvari u nezgodi, odnosno policiji,
preduzme mere zaštite koje su u njegovoj moći da se spreči nastajanje novih i uvećavanje postojećih posledica nezgode.
Ako učesnik u saobraćajnoj nezgodi u kojoj je nastala samo manja materijalna šteta na drugom vozilu, zbog odsutnosti vozača drugog vozila, nije u mogućnosti da pruži lične podatke i podatke o osiguranju vozila, dužan je da o toj nezgodi obavesti nadležni organ unutrašnjih poslova i da dostavi svoje lične podatke i podatke o oštećenom vozilu.
Član 173.
Osiguravajuća društva su dužna da vode evidenciju o saobraćajnim nezgodama za koje je sačinjen Evropski izveštaj o saobraćajnoj nezgodi.
Podatke iz evidencije iz stava 1. ovog člana pravno lice koje obavlja poslove osiguranja dužno je da mesečno dostavlja Ministarstvu unutrašnjih poslova i Agenciji za bezbednost saobraćaja.
Osiguravajuće društvo prilikom izdavanja polise obaveznog osiguranja od autoodgovornosti osiguraniku izdaje i Evropski izveštaj o saobraćajnoj nezgodi.
Član 174.
Lice koje je učestvovalo u saobraćajnoj nezgodi ne sme uzimati alkoholna pića i/ili psihoaktivne supstance dok se ne izvrši uviđaj.
Ovlašćeno lice koji vrši uviđaj saobraćajne nezgode u kojoj ima poginulih, odnosno povređenih lica, odrediće da se neposrednim učesnicima saobraćajne nezgode uzme krv ili krv i urin radi utvrđivanja količine alkohola u krvi, odnosno prisustva psihoaktivnih supstanci u organizmu.
Prilikom vršenja uviđaja saobraćajne nezgode u kojoj nema poginulih, odnosno povređenih lica, službeno lice će vozače koji su učestvovali u saobraćajnoj nezgodi obavezno podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava (alkometar, droga test i dr).
Član 175.
Ukoliko su na vozilu koje je učestvovalo u saobraćajnoj nezgodi očigledno neispravni sklopovi i uređaji vozila bitni za bezbedno kretanje vozila, odnosno ukoliko vozilo nije u voznom stanju, ovlašćeno službeno lice će isključiti vozilo iz saobraćaja i oduzeti registarske tablice.
Ovlašćeno službeno lice će vozaču izdati potvrdu o privremeno oduzetim registarskim tablicama.
Isključenje vozila iz saobraćaja traje dok se nadležnom organu ne dostavi dokaz da je vozilo tehnički ispravno.
Član 176.
Organ koji vrši uviđaj dužan je da prilikom uviđaja, pored ostalog, utvrdi podatke o identitetu lica koja su bila prisutna kada se dogodila saobraćajna nezgoda, odnosno koja imaju bitna saznanja o saobraćajnoj nezgodi.
Organ unutrašnjih poslova obavestiće porodicu nastradalog učesnika u saobraćajnoj nezgodi o saobraćajnoj nezgodi i posledicama.
Ovlašćeno lice koje vrši uviđaj, dužno je da organizuje popis imovine koja na mestu događaja ostane iza lica koje je u saobraćajnoj nezgodi poginulo ili teže povređeno i da istu obezbedi do momenta preuzimanja stvari.
Stvari i imovina iz stava 3. ovog člana ne smeju se koristiti niti se sa njima može raspolagati, do preuzimanja.
Član 177.
Nakon obavljenog uviđaja vozač, odnosno vlasnik vozila, dužan je da vozilo, teret, stvari ili drugi materijal rasut po putu, bez odlaganja ukloni sa kolovoza.
Ukoliko vozač, odnosno vlasnik, ne postupi na način iz stava 1. ovog člana, teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova naložiće upravljaču puta da o trošku vlasnika, na sigurno mesto, ukloni vozilo, teret, stvari ili drugi rasuti materijal sa kolovoza.
Upravljač puta dužan je da bez odlaganja postupi po nalogu iz stava 2. ovog člana i obezbedi prohodnost puta.
XI VOZAČI
1. Uslovi za upravljanje vozilom
Član 178.
Motornim vozilom, odnosno skupom vozila može samostalno da upravlja vozač koji ispunjava propisane uslove i ima vozačku dozvolu za upravljanje vozilom one kategorije kojim upravlja.
Državljanin zemlje članice Evropske unije koji privremeno boravi u Republici Srbiji i državljanin Republike Srbije sa privremenim ili stalnim boravkom na teritoriji Evropske unije, sme na osnovu važeće vozačke dozvole koju je izdao nadležni organ zemlje članice Evropske unije da upravlja motornim vozilom na teritoriji Republike Srbije, u vreme njenog važenja.
Stranac koji privremeno boravi u Republici Srbiji ili državljanin Republike Srbije koji boravi ili prebiva u inostranstvu pa privremeno dođe u Republiku Srbiju, može upravljati vozilom na osnovu strane vozačke dozvole, odnosno međunarodne vozačke dozvole u vreme njenog važenja, pod uslovom reciprociteta za vreme svog privremenog boravka.
Stranac kome je odobreno stalno nastanjenje u Republici Srbiji, osoblje diplomatskih i konzularnih predstavništava i misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija u Republici Srbiji, stranih trgovinskih, saobraćajnih, kulturnih i drugih predstavništava i stranih dopisništava i državljanin Republike Srbije koji se vrati iz inostranstva, odnosno dođe u Republiku Srbiju da u njoj stalno boravi, može, na osnovu strane vozačke dozvole, da upravlja motornim vozilom, odnosno skupom vozila za vreme od šest meseci od dana ulaska u Republiku Srbiju.
Izuzetno od odredbi st. 1, 2, 3. i 4. ovog člana vozač ne sme da upravlja vozilom u saobraćaju na putu:
kad mu je odlukom nadležnog organa zabranjeno upravljanje,
kada je isključen iz saobraćaja.
Teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova vodi registar o vozačima kojima su izdate vozačke dozvole.
Član 179.
Vozačka dozvola će se izdati licu:
koje ispunjava starosne uslove,
koje ispunjava zdravstvene uslove,
koje ima prebivalište ili odobren privremeni boravak od najmanje 6 meseci u Republici Srbiji,
koje je položilo vozački ispit za vozača određene kategorije motornih vozila, odnosno skupa vozila,
koje je položilo ispit iz prve pomoći,
kome nije zabranjeno upravljanje motornim vozilom, odnosno skupom vozila.
Izuzetno od odredbi stava 1. ovog člana, vozačka dozvola za upravljanje traktorom i radnom mašinom (kategorija F) i motokultivatorom (kategorija M) će se izdati i bez prilaganja dokaza iz stava 1. tačka 5) ovog člana.
Licima iz člana 178. st. 3. i 4. ovog zakona će se izdati srpska vozačka dozvola na njihov zahtev bez polaganja vozačkog ispita i ispita iz prve pomoći, na osnovu strane vozačke dozvole (osim privremenih, probnih i sličnih vozačkih dozvola) kojoj nije istekao rok važenja, pod uslovima iz stava 1. tač. 1), 2), 3) i 6) ovog člana. Od osoblja diplomatskih i konzularnih predstavništava i misija stranih država i predstavništava međunarodnih organizacija u Republici Srbiji, pod uslovima reciprociteta, neće se zahtevati dokaz iz stava 1. tačka 2) ovog člana. Srpska vozačka dozvola ne može se izdati na osnovu međunarodne vozačke dozvole. Na osnovu strane vozačke dozvole iz čijeg se teksta ne može zaključiti za koju kategoriju, odnosno vrstu motornih vozila je izdata ili da li joj je istekao rok važenja, može se izdati srpska vozačka dozvola samo ako podnosilac zahteva priloži ispravu iz koje se vidi kojim vozilima može da upravlja, odnosno da joj nije istekao rok važenja.
Bliže zdravstvene uslove koje moraju da ispunjavaju vozači određenih kategorija motornih vozila propisuje ministar nadležan za poslove zdravlja.
2. Starosni uslovi za dobijanje vozačke dozvole
Član 180.
Vozačku dozvolu može dobiti lice koje je navršilo:
15 godina za kategoriju M,
16 godina za kategoriju F,
16 godina za kategorije AM i A1,
18 godina za kategoriju A2,
18 godina za kategorije B, V1 i BE,
18 godina za kategorije C1 i C1E,
21 godinu za kategorije S, CE, D1, D1E,
24 godine za kategorije D i DE,
24 godine za kategoriju A, osim za lica koja vozačku dozvolu za kategoriju A2 poseduju najmanje dve godine.
Izuzetno od odredbi iz stava 1. ovog člana učenik srednje škole koji se obrazuje za zanimanje vozač motornih vozila mora imati navršenih 18 godina života za dobijanje vozačke dozvole kategorije C i SE.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, vozačku dozvolu za kategoriju C može dobiti lice koje navrši 18 godina, a za kategoriju D lice koje navrši 21 godinu ako upravlja vozilom koje koriste vozila vatrogasne službe i vozila za očuvanje javnog reda i mira, odnosno odbrane.
Član 181.
Vozačku dozvolu za kategorije BE mogu dobiti samo oni vozači koji već imaju vozačku dozvolu za kategoriju B.
Vozačku dozvolu za kategorije C1E mogu dobiti samo oni vozači koji već imaju vozačku dozvolu za kategorije C1.
Vozačku dozvolu za kategoriju CE mogu dobiti samo oni vozači koji već imaju vozačku dozvolu za kategorije C.
Vozačku dozvolu za kategoriju D1E mogu dobiti samo oni vozači koji već imaju vozačku dozvolu za kategorije D1.
Vozačku dozvolu za kategoriju DE mogu dobiti samo oni vozači koji već imaju vozačku dozvolu za kategorije D.
Vozačku dozvolu za kategorije S i S1 mogu dobiti samo oni vozači koji već imaju vozačku dozvolu za kategorije B.
Vozačku dozvolu za kategoriju D mogu dobiti samo oni vozači koji već imaju vozačku dozvolu za kategorije S najmanje dve godine.
Vozačku dozvolu za kategoriju D1 mogu dobiti samo oni vozači koji već imaju vozačku dozvolu za kategorije S1 najmanje dve godine.
3. Probna vozačka dozvola
Član 182.
Licu koje ispunjava sve uslove za upravljanje vozilom B kategorije, a nije navršilo 18 godina života izdaće se probna vozačka dozvola kad navrši 17 godina, sa rokom važenja od jedne godine.
Probna vozačka dozvola se može koristi samo u Republici Srbiji.
Vozač koji ima probnu vozačku dozvolu B kategorije ne sme da započne i upravlja vozilom bez nadzora lica u vozilu koje ima vozačku dozvolu B kategorije u trajanju od najmanje pet godina.
Vozač koji ima probnu vozačku dozvolu ne sme da upravlja motornim vozilom u periodu od 23,00 do 5,00 sati, koristi telefon i druga sredstva za komunikaciju za vreme vožnje.
Vozač koji ima probnu vozačku dozvolu se ne sme kretati brzinom većom od 90% od brzine koja je dozvoljena na delu puta kojim se kreće.
Lice koje vrši nadzor dužno je da se stara da vozač vozilom upravlja na bezbedan način i u skladu sa propisima.
Motorno vozilo, kojim upravlja vozač koji ima probnu vozačku dozvolu, mora biti označeno posebnom oznakom „P“, koja mora biti na vidljivom mestu sa prednje i zadnje strane vozila.
Probna vozačka dozvola će se izdati i licu koje je navršilo 18 godina, koje prvi put stiče pravo na upravljanje motornim vozilima „B“ kategorije. Na ovo lice primenjuju se odredbe propisane u st. 2, 4, 5. i 7. ovog člana.
Probna vozačka dozvola za lica iz stava 8. ovog člana izdaje se sa rokom važenja od jedne godine.
Ministar nadležan za poslove saobraćaja propisaće posebne uslove o izgledu, tehničkim karakteristikama i načinu postavljanja posebne oznake iz stava 9. ovog člana.
4. Izdavanje vozačke dozvole
Član 183.
Vozačku dozvolu i probnu vozačku dozvolu, izdaje teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova na čijem području lice kome se izdaje dozvola ima prebivalište, a licu koje zbog zaposlenja, studiranja ili drugih opravdanih razloga boravi van mesta prebivališta duže od tri meseca, kao i strancu kome je odobren privremen boravak duži od tri meseca, može izdati nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova na čijem području lice ima boravište.
Niko ne može u isto vreme koristiti dve vozačke dozvole izdate od strane dve države.
Vozač ne sme koristiti obrazac vozačke dozvole čiji je nestanak prijavio nadležnom organu.
Ministar unutrašnjih poslova bliže će propisati postupak izdavanja, izgled, sadržinu, karakteristike obrasca vozačke dozvole i probne vozačke dozvole i način vođenja evidencija o vozačima kojima su izdate te dozvole.
Vozač motornog vozila koji promeni prebivalište obavezan je da se, u roku od 30 dana od dana promene prebivališta, prijavi organu unutrašnjih poslova na teritoriji na kojoj ima novo prebivalište, radi upisa u evidenciju vozača.
Član 184.
Kada upravlja motornim vozilom, odnosno skupom vozila vozač mora imati kod sebe vozačku, odnosno probnu dozvolu i dužan je da, na zahtev ovlašćenog lica, dozvolu da na uvid.
Vozač je dužan da prilikom upravljanja vozilom na putu koristi pomagala koja su upisana u vozačku, odnosno probnu dozvolu.
Član 185.
Vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima izdaje se na rok od 10 godina, a licima starijim od 65 godina života – na rok važenja do najviše pet godina, prema nalazu i mišljenju datom u uverenju o zdravstvenoj sposobnosti.
Licima iz stava 1. ovog člana koja u vreme izdavanja vozačke dozvole imaju više od 55 godina života vozačka dozvola izdaje se sa rokom važenja do navršene 65. godine života.
Izuzetno od st.1. i 2. ovog člana, vozačka dozvola se može izdati na kraće vreme, na osnovu nalaza i mišljenja u uverenju o zdravstvenoj sposobnosti za vozača.
Licima kojima je istekao rok važenja vozačke dozvole izdaće se nova vozačka dozvola uz prilaganje fotografije ne starije od šest meseci.
Lica kojima je po lekarskom nalazu i mišljenju vozačka dozvola izdata na kraći rok od propisanog u stavu 1. ovog člana, kao i lica starija od 65 godina, prilažu i dokaz o zdravstvenoj sposobnosti.
U nalazu i mišljenju datom u uverenju o zdravstvenoj sposobnosti za vozača može se odrediti da je neophodno da vozač koristi određena pomagala prilikom upravljanja vozilom.
Nadležni organ će obavezu korišćenja pomagala iz stava 6. ovog člana upisati u vozačku, odnosno probnu vozačku dozvolu.
Član 186.
Vozaču kome je izdata vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilom izdaće se na njegov zahtev međunarodna vozačka dozvola.
U međunarodnu vozačku dozvolu mora biti upisano svako važeće ograničenje i mera zabrane upravljanja motornim vozilom.
Međunarodna vozačka dozvola izdata u Republici Srbiji ne sme se koristiti za upravljanje motornim vozilima na teritoriji Republike Srbije.
Međunarodnu vozačku dozvolu izdaje pravno lice kome je to povereno na osnovu posebnog zakona.
Pravno lice iz stava 4. ovog člana dužno je da poslove izdavanja međunarodnih vozačkih dozvola vrši savesno i na propisan način.
Bliže propise o postupku i načinu izdavanja i vođenju evidencija izdatih međunarodnih vozačkih dozvola propisuje ministar unutrašnjih poslova.
5. Psihofizički uslovi za upravljanje vozilom
Član 187.
Vozač koji je nesposoban za bezbedno upravljanje vozilom, odnosno u tolikoj meri umoran, odnosno bolestan ili je u takvom psihičkom stanju da nije sposoban da bezbedno upravlja vozilom, ne sme da upravlja vozilom u saobraćaju.
Vozač ne sme da upravlja vozilom u saobraćaju na putu niti da počne da upravlja vozilom ako je pod dejstvom alkohola i /ili psihoaktivnih supstanci.
Pod dejstvom alkohola je vozač, odnosno lice za koje se analizom odgovarajućeg uzorka krvi utvrdi sadržaj alkohola veći od 0,30 mg/ml ili ako je prisustvo alkohola u organizmu utvrđeno odgovarajućim sredstvima ili aparatima za merenje alkoholisanosti (alkometrom i dr.), što odgovara sadržini alkohola u krvi većoj od 0,30 mg/ml.
Izuzetno od odredbi stava 3. ovog člana kada učestvuje u saobraćaju ne sme da ima u organizmu psihoaktivnih supstanci ili alkohola ili da pokazuje znake poremećaja, koje su posledica konzumiranja alkohola i/ili psihoaktivnih supstanci:
vozač motornog vozila koje je registrovano za prevoz više od osam lica, osim vozača, odnosno čija je najveća dozvoljena masa veća od 3.500 kg,
vozač motornog vozila koji obavlja javni prevoz lica, odnosno stvari,
vozač vozila kojim se prevoze opasne materije, odnosno vrši vanredni prevoz,
vozač vozila kategorije A1, A2, AM i A,
instruktor vožnje,
kandidat za vozača tokom praktične obuke i polaganja praktičnog dela vozačkog ispita,
vozač sa probnom vozačkom dozvolom,
lice koje nadzire vozača sa probnom vozačkom dozvolom,
ispitivač na praktičnom delu vozačkog ispita,
vozač vozila sa pravom prvenstva prolaza i vozač vozila pod pratnjom.
Prema utvrđenom sadržaju alkohola u krvi stepeni alkoholisanosti vozača, instruktora vožnje i kandidata za vozača su :
do 0,30 mg/ml – blaga alkoholisanost,
više od 0,30 mg/ml do 0,50 mg/ml – umerena alkoholisanost,
više od 0,50 mg/ml do 1,20 mg/ml – srednja alkoholisanost,
više od 1,20 mg/ml do 1,60 mg/ml – teška alkoholisanost,
više od 1,60 mg/ml do 2,00 mg/ml – veoma teška alkoholisanost,
više od 2,00 mg/ml – potpuna alkoholisanost.
Pod dejstvom psihoaktivnih supstanci je lice za koje se ispitivanjem pomoću odgovarajućih sredstava i metoda (test za utvrđivanje prisustva psihoaktivnih supstanci i dr.) utvrdi prisustvo ovih supstanci u organizmu.
Vozač je nesposoban za bezbedno upravljanje vozilom kada se stručnim pregledom utvrdi da je u tolikoj meri umoran, bolestan ili je u takvom psihofizičkom stanju da nije sposoban da bezbedno upravlja vozilom.
Smatraće se da vozač upravlja vozilom u saobraćaju kada je pokrenuo vozilo sa mesta na putu.
Odredbe ovog člana primenjuju se i na vozače tramvaja.
6. Zdravstveni pregledi
Član 188.
Zdravstvena sposobnost za vozača motornih vozila, odnosno skupova vozila, instruktora vožnje i vozače tramvaja utvrđuje se lekarskim pregledom koji može da vrši pravno lice koje ispunjava propisane uslove i dobije ovlašćenje ministarstva nadležnog za poslove zdravlja da može obavljati zdravstvene preglede vozača.
O zdravstvenoj sposobnosti za vozača motornih vozila, odnosno skupova vozila, instruktora vožnje i tramvaja, pravno lice iz stava 1. ovog člana izdaje uverenje.
Pravno lice iz stava 1. ovog člana koje je prilikom zdravstvenog pregleda vozača utvrdilo zdravstvenu nesposobnost dužno je da o tome obavesti teritorijalno nadležnu organizacionu jedinicu Ministarstva unutrašnjih poslova na čijem području to lice ima prebivalište.
Zdravstvena ustanova iz stava 1. ovog člana dužna je da zdravstvene preglede vozača vrši zakonito po pravilima struke i na savestan način.
Uslove koje pravno lice iz stava 1. ovog člana mora da ispunjava u pogledu kadrova, prostora i opreme, kao i način obavljanja zdravstvenog pregleda, način i postupak izdavanja uverenja i vođenja evidencija o obavljenim pregledima i izdatim uverenjima, propisuje ministar nadležan za poslove zdravlja.
Član 189.
Vozači koji upravljaju motornim vozilom, odnosno skupom vozila kojima se obavlja javni prevoz, instruktori vožnje, kao i drugi vozači kojima je upravljanje motornim vozilima osnovno zanimanje, moraju se podvrgnuti zdravstvenom pregledu radi utvrđivanja psihofizičke sposobnosti za vozača u roku koji ne može biti duži od tri godine.
U lekarskom uverenju o sposobnosti za vozača iz stava 1. ovog člana može se u nalazu i mišljenju odrediti da se sledeći pregled mora obaviti u roku koji je kraći od tri godine.
Ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da lice nije psihofizički sposobno za vozača motornog vozila ili skupa vozila određene kategorije, odnosno instruktora vožnje određene kategorije, zdravstvena ustanova koja je izvršila pregled dužna je da o tome odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, obavesti teritorijalno nadležnu organizacionu jedinicu Ministarstva unutrašnjih poslova na čijem području lice ima prebivalište, odnosno organ koji je izdao dozvolu (licencu) za instruktora vožnje.
Organ koji vodi vozača u evidenciji oduzeće licu iz stava 3. ovog člana vozačku dozvolu za upravljanje vozilima, odnosno skupovima vozila, određene kategorije.
Organ koji je izdao dozvolu (licencu) za instruktora vožnje, oduzeće tu dozvolu (licencu) licu iz stava 3. ovog člana.
[ad#Google Adsense 468×60]
Član 190.
Privredna društva, druga pravna lica i preduzetnici koji vrše javni prevoz ili prevoz za sopstvene potrebe dužni su da obezbede da se njihovi vozači, odnosno instruktori vožnje podvrgnu zdravstvenom pregledu iz člana 189. stav 1. ovog zakona.
Privredna društva, druga pravna lica i preduzetnici iz stava 1. ovog člana ne smeju da dozvole da vozilom, odnosno skupom vozila upravlja vozač koji se u propisanom roku nije podvrgao zdravstvenom pregledu, odnosno za koga je na tom pregledu utvrđeno da nije sposoban za vozača određene kategorije.
Privredna društva i druga pravna lica iz stava 1. ovog člana ne smeju da dozvole da instruktor vožnje obavlja praktičnu obuku, a u propisanom roku se nije podvrgao zdravstvenom pregledu, odnosno, za koga je na tom pregledu utvrđeno da nije sposoban za instruktora vožnje određene kategorije.
Instruktor vožnje koji se u propisanom roku nije podvrgao zdravstvenom pregledu, odnosno za koga je na tom pregledu utvrđeno da nije sposoban za instruktora vožnje određene kategorije, ne sme obavljati praktičnu obuku.
Vozač iz člana 189. stava 1. ovog zakona koji u tom svojstvu upravlja vozilom čiji vlasnik, odnosno korisnik nije pravno lice, mora kod sebe imati lekarsko uverenje i pružiti ga na uvid ovlašćenom licu.
Troškove zdravstvenog pregleda vozača snosi privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik kod kojeg je vozač zaposlen.
Član 191.
Na kontrolni zdravstveni pregled uputiće se vozač, odnosno instruktor vožnje za koga se posumnja da zbog psihofizičkih smetnji, odnosno nedostataka, nije u stanju bezbedno da upravlja vozilom.
Teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova koja vodi vozača u evidenciji, odnosno organ koji je izdao dozvolu (licencu) za instruktora vožnje, uputiće na kontrolni zdravstveni pregled vozača, odnosno instruktora vožnje.
Zahtev za upućivanje na kontrolni zdravstveni pregled može podneti teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, inspektor za drumski saobraćaj, javni tužilac, organ ovlašćen za vođenje prekršajnog postupka, pravno lice ili preduzetnik kod koga je vozač zaposlen, odnosno Agencija za bezbednost saobraćaja.
Žalba na rešenje o upućivanju na kontrolni zdravstveni pregled ne odlaže izvršenje.
Rešenjem o upućivanju na kontrolni zdravstveni pregled odrediće se zdravstvena ustanova koja će izvršiti kontrolni zdravstveni pregled i utvrditi rok za izvršenje kontrolnog zdravstvenog pregleda.
Kontrolni zdravstveni pregled obavlja ovlašćena zdravstvena ustanova.
Član 192.
Teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, odnosno organ koji je izdao dozvolu (licencu) za instruktora vožnje, oduzeće vozačku dozvolu odnosno dozvolu (licencu) za instruktora vožnje, licu koje se ne podvrgne kontrolnom zdravstvenom pregledu u određenom roku.
Teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, odnosno organ koji je izdao dozvolu (licencu) za instruktora vožnje, oduzeće vozačku dozvolu, odnosno dozvolu (licencu) za instruktora vožnje licu za koga se na kontrolnom zdravstvenom pregledu utvrdi da je postao zdravstveno nesposoban za vozača određene kategorije vozila.
Vozaču, odnosno instruktoru vožnje koji ima pravo da upravlja vozilima više kategorija, a to mu pravo za pojedine kategorije bude oduzeto iz razloga predviđenih u ovom članu, izdaće se vozačka dozvola, odnosno dozvola (licenca) za instruktora vožnje, za one kategorije za koje to pravo nije oduzeto.
Član 193.
Ukoliko se prilikom pregleda ili lečenja osobe koja ima vozačku dozvolu, osnovano posumnja, da je nesposobna da upravlja svim vozilima ili vozilima pojedinih kategorija, zdravstvena ustanova, odnosno drugi oblici zdravstvene službe, odnosno izabrani lekar ili drugi lekar koji je pregledao ili lečio osobu koja ima vozačku dozvolu, je dužan da o tome odmah pismenim putem obavesti teritorijalno nadležnu organizacionu jedinicu Ministarstva unutrašnjih poslova na čijem području ovo lice ima prebivalište, a najkasnije u roku od 15 dana.
Teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova uputiće lice iz stava 1. ovog člana na kontrolni zdravstveni pregled.
Troškove kontrolnog zdravstvenog pregleda na kome je utvrđena psihofizička nesposobnost snosi upućeno lice, a troškove kontrolnog zdravstvenog pregleda na kome je utvrđena sposobnost, snosi organ, odnosno lice koji je zahtevalo upućivanje na pregled.
Član 194.
Ukoliko postoje dva ili više lekarskih nalaza sa oprečnim mišljenjem o zdravstvenoj sposobnosti vozača, odnosno instruktora vožnje, smatraće se da je vozač, odnosno instruktor vožnje zdravstveno nesposoban sve do konačnog nalaza i mišljenja drugostepene lekarske komisije koju obrazuje ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.
U slučaju iz stava 1. ovog člana teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova oduzima vozaču vozačku dozvolu, odnosno Agencija oduzima instruktoru vožnje dozvolu (licencu), do konačne odluke drugostepene lekarske komisije.
Ukoliko postoje dva ili više lekarskih nalaza sa različitim mišljenjem o zdravstvenoj sposobnosti vozača, odnosno instruktora vožnje, vozaču, odnosno instruktoru vožnje, oduzima se postojeća vozačka dozvola, odnosno dozvola (licenca) i izdaje vozačka dozvola, odnosno dozvola (licenca), u skladu sa lekarskim nalazom u kojem je iskazan manji stepen zdravstvene sposobnosti, do konačnog nalaza i mišljenja drugostepene lekarske komisije koju obrazuje ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.
Odredbe stava 3. ovog člana shodno se primenjuju i na lice kome nije izdata vozačka dozvola, odnosno dozvola (licenca), a koje je nadležnom organu podnelo zahtev za izdavanje iste.
Sastav, način rada i postupak pred drugostepenom komisijom propisuje ministar nadležan za poslove zdravlja.
7. Vozačke dozvole za kategorije motornih vozila
Član 195.
Vozačka dozvola izdaje se za upravljanje motornim vozilima, odnosno skupovima vozila sledećih kategorija:
AM – Mopedi, laki tricikli ili laki četvorocikli,
A1 – Motocikli čija radna zapremina motora nije veća 125 sm3 i snage motora do 11 kW čiji odnos snage motora i mase vozila nije veći od 0,1 kW/kg i teški tricikli čija snaga motora ne prelazi 15 kW,
A2 – Motocikli čija snaga motora nije veća od 35kW i čiji odnos snage motora i mase vozila nije veći od 0,2 kW/kg,
A – Motocikli i teški tricikli čija snaga motora prelazi 15 kW,
V1 – Teški četvorocikli,
B – Motorna vozila, osim vozila kategorije A, A1, A2, AM, F i M, čija najveća dozvoljena masa nije veća od 3.500kg i koja nemaju više od osam mesta za sedenje ne računajući sedište za vozača,
BE – Skup vozila čije vučno vozilo pripada kategoriji V, najveća dozvoljena masa priključnog vozila je veća od 750 kg, a nije veća od 3.500 kg,
C1- Motorna vozila, osim vozila kategorije A, A1, A2, AM, F, M, V, D i D1, čija je najveća dozvoljena masa veća od 3.500 kg, a nije veća od 7.500 kg,
C1E – Skup vozila čije vučno vozilo spada u kategoriju C1, a najveća dozvoljena masa priključnog vozila prelazi 750 kg i najveća dozvoljena masa skupa ne prelazi 12.000 kg, kao i skup vozila čije vučno vozilo spada u kategoriju V, a najveća dozvoljena masa priključnog vozila prelazi 3.500 kg i najveća dozvoljena masa skupa vozila ne prelazi 12.000 kg,
C – Motorna vozila, osim kategorije A, A1, A2, AM, F, M, V, D i D1, čija je najveća dozvoljena masa veća od 3.500 kg,
CE – Skup vozila čije vučno vozilo pripada kategoriji C, a najveća dozvoljena masa priključnog vozila je veća od 750 kg,
D1 – Motorna vozila za prevoz lica, koja osim sedišta za vozača imaju više od osam, a najviše 16 sedišta i čija maksimalna dužina ne prelazi osam metara,
D1E – Skup vozila čije vučno vozilo pripada kategoriji D1, a najveća dozvoljena masa priključnog vozila je veća od 750 kg,
D – Motorna vozila za prevoz lica, koja osim sedišta za vozača imaju više od osam sedišta,
DE – Skup vozila čije vučno vozilo pripada kategoriji D, a najveća dozvoljena masa priključnog vozila je veća od 750 kg,
F – Traktori sa ili bez priključnih vozila i radne mašine,
M – Motokultivator.
Vozač vozila kategorije C1E, CE, D1E ili DE može da upravlja skupom vozila kategorije BE.
Vozač vozila kategorije CE može da upravlja skupom vozila kategorije DE, ukoliko ima kategoriju D.
Vozač vozila kategorije CE može da upravlja skupom vozila kategorije C1E, odnosno vozač kategorije DE kategorijom D1E.
Vozač vozila V kategorije ima pravo da upravlja i lakim triciklima i lakim četvorociklima, teškim triciklima čija snaga motora nije veća od 15 kW i teškim četvorociklima, kao i teškim triciklima čija snaga motora je veća od 15 kW kada napuni 21 godinu.
Vozač vozila V1 kategorije ima pravo da upravlja i lakim triciklima, teškim triciklima čija snaga motora nije veća od 15 kW, lakim i teškim četvorociklima.
Traktorom i radnom mašinom može upravljati samo vozač koji ima vozačku dozvolu za vozila kategorije F.
Vozač vozila kategorije A2 može da upravlja vozilom kategorije A1.
Vozač vozila kategorije A, može da upravlja vozilom kategorije A1, A2 i AM, vozač vozila kategorije C može da upravlja vozilom C1 kategorije, vozač vozila kategorije B može da upravlja vozilom V1 kategorije i vozač vozila kategorije D može da upravlja vozilom D1 kategorije.
Vozači kategorija V, S, S1, D i D1 mogu da upravljaju tim vozilima i kada im je pridodato priključno vozilo čija najveća dozvoljena masa nije veća od 750 kg.
Motokultivatorom može upravljati vozač koji ima vozačku dozvolu za upravljanje vozilom bilo koje kategorije.
Član 196.
Licima koja su do dana stupanja na snagu ovog zakona stekla pravo na upravljanje motornim vozilima, odnosno skupovima vozila određene kategorije, traktorima, radnim mašinama, motokultivatorima, biciklima sa motorom i tramvajima, na njihov zahtev izdaće se vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilom, odnosno skupom vozila sledećih kategorija:
1) A kategorije – vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorija A, A1, A2, F, AM i M,
2) V kategorije – vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorija V, V1, VE, F, AM i M,
3) S kategorije – vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorija S, S1, V, V1, VE, F, AM i M,
4) D kategorije – vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorija D, D1 S, S1, V, V1, VE, F, AM i M,
5) potvrda o poznavanju saobraćajnih propisa – F, M i AM,
6) S, D i E kategorije – vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorija VE, SE, S1E, DE i D1E,
7) S i E kategorije – vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorija VE, SE i S1E,
8) V i E kategorije – vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorija VE,
9) dozvola za vozače traktora – vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima kategorija F, M i AM.
8. Oduzimanje vozačke dozvole
Član 197.
Vozač je dužan da vozilom u saobraćaju upravlja savesno i na propisan način.
Teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova koja vozača vodi u evidenciji oduzeće vozačku dozvolu vozaču koji vozilom ne upravlja savesno i na propisan način.
Smatra se da vozač ne upravlja vozilom savesno i na propisan način ako je ispunjen najmanje jedan od uslova:
1) ima 18 ili više kaznenih poena,
2) ukoliko je pravnosnažnom presudom osuđen za krivično delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja, koje za posledicu ima smrt lica,
3) ukoliko je više od jednom u roku od pet godina pravnosnažno osuđen za krivično delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja, koje za posledicu ima teške telesne povrede drugog lica,
4) ukoliko je više od jednom u roku od tri godine pravnosnažno osuđen za krivično delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja, koje za posledicu ima telesne povrede drugog lica ili imovinsku štetu.
Izuzetno od odredbi stava 3. tačka 1) ovog člana vozač koji ima probnu vozačku dozvolu smatraće se da ne upravlja vozilom savesno i na propisan način ako ima 9 ili više kaznenih poena.
Kazneni poeni koji su vozaču izrečeni za vreme posedovanja probne vozačke dozvole važe i nakon sticanja vozačke dozvole do njihovog brisanja u skladu sa odredbama ovog zakona.
Žalba na rešenje iz stava 2. ovog člana ne odlaže izvršenje.
Organ nadležan za vođenje prekršajnog postupka (u daljem tekstu: organ za prekršaje) donosilac pravnosnažnog rešenja kojim se izriču kazneni poeni obavezan je da isto dostavi podnosiocu zahteva odmah, a najkasnije u roku od 15 dana.
Ministar unutrašnjih poslova bliže će propisati način vođenja evidencija o kaznenim poenima vozača i oduzimanju vozačkih dozvola.
Član 198.
Vozaču koji izvrši određeni prekršaj iz ovog zakona izriču se, odlukom kojom je kažnjen, kazneni poeni u skladu sa ovim zakonom.
Kaznene poene evidentira teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova koja vodi vozača u evidenciji na osnovu pravnosnažne odluke o kažnjavanju.
Kazneni poeni se brišu nakon isteka 24 meseca od dana pravnosnažnosti odluke o prekršaju.
Za vreme dok se vozač nalazi na izdržavanju kazne zatvora zbog učinjenih prekršaja iz ovog zakona, kao i kazne zatvora zbog učinjenih krivičnih dela navedenih u članu 197. stav 3. tač. 2), 3) i 4) ovog zakona, kao i trajanja izrečene zaštitne mere, odnosno mere bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom, ne teče predviđeni rok za brisanje kaznenih poena iz stava 3. ovog člana.
Uvid u evidenciju kaznenih poena imaju samo policijski službenici koji rade na poslovima oduzimanja vozačke dozvole u slučaju iz člana 197. ovog zakona.
Na pisani zahtev vozaču će se, u roku od najviše sedam dana, dati obaveštenje o stanju broja kaznenih poena koje taj vozač ima u trenutku podnošenja zahteva. Izuzetno ovi podaci se mogu dati roditelju, usvojiocu, odnosno staratelju maloletnika, kao i organu socijalnog staranja.
Troškove izdavanja obaveštenja snosi vozač podnosilac zahteva.
Član 199.
Licu kome je oduzeta vozačka dozvola iz razloga što nije savesno i na propisan način upravljalo vozilom u saobraćaju na putu može ponovo biti izdata vozačka dozvola, na njegov zahtev:
1) ako je na posebnom zdravstvenom pregledu utvrđeno da je sposoban za vozača određenih kategorija motornih vozila, odnosno skupova vozila,
2) ako je prisustvovao obaveznom seminaru unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja,
3) ako je položio ispit iz oblasti unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja,
4) ako je izmirio obavezu plaćanja izrečene novčane kazne za prekršaje zbog kojih su mu izrečeni kazneni poeni, odnosno ako je izmirio obavezu plaćanja izrečene novčane kazne za krivična dela zbog kojih mu je oduzeta vozačka dozvola, odnosno ako je izdržao izrečenu kaznu zatvora za navedene prekršaje, odnosno krivična dela,
5) ako su izvršene sve mere zabrane upravljanja motornim vozilom koje su mu izrečene.
Lice iz stava 1. ovog člana ne može prisustvovati seminaru unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja i polagati ispit iz provere znanja iz bezbednosti saobraćaja iz stava 1. tačka 3) ovog člana dok ne priloži dokaz o zdravstvenoj sposobnosti iz stava 1. tačka 1) ovog člana.
Lice iz stava 1. ovog člana može prisustvovati obaveznom seminaru unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja i polagati ispit iz provere znanja iz bezbednosti saobraćaja iz stava 1. tačka 3) ovog člana kada prođe 90 dana od dana kada je ispunilo uslove iz stava 1. tač. 4) i 5) ovog člana.
Zdravstvene uslove koje mora da ispuni vozač u slučaju iz stava 1. tačka 1) ovog člana, način i postupak obavljanja tih zdravstvenih pregleda i vođenje evidencije o tim zdravstvenim pregledima propisuje ministar nadležan za poslove zdravlja.
Agencija organizuje i sprovodi ispit iz oblasti unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja, izdaje potvrdu o završenom seminaru i uverenje o položenom ispitu i vodi propisane evidencije o obavljanim seminarima i ispitima. Agencija može, uz saglasnost ministarstva nadležnog za saobraćaj da ovlasti privredno društvo za organizaciju i sprovođenje seminara unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja.
Nastavni plan i program seminara unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja, način njihovog organizovanja i sprovođenja, sadržaj i način obavljanja ispita iz oblasti unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja, sadržaj potvrda i uverenja, način i postupak njihovog izdavanja, kao i način vođenja evidencija donosi Agencija uz saglasnost Ministarstva unutrašnjih poslova i ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja.
Najmanje jedan od ispitivača iz oblasti unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja mora ispunjavati sledeće uslove:
1) da ima završen saobraćajni ili pravni fakultet i najmanje tri godine radnog iskustva u oblasti bezbednosti saobraćaja,
2) da ima najmanje pet godina vozačku dozvolu za vozila B kategorije,
3) da u poslednje četiri godine nije pravnosnažno osuđivan za krivična dela: teška dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja, iz grupe protiv života i tela, protiv službene dužnosti, kao i da se protiv njega ne vodi istraga za ova krivična dela, odnosno nije podignuta optužnica za ova krivična dela.
Troškove vezane za ispunjavanje uslova iz stava 1. tač. 1), 2) i 3) ovog člana snosi vozač.
Agencija poslove iz stava 5. ovog člana obavlja kao poverene.
Član 200.
Vozačima kojima se vozačka dozvola izdaje nakon oduzimanja zbog nesavesnog i nepropisnog načina upravljanja, preostali kazneni poeni brišu se iz evidencije, a najveći dozvoljeni zbir kaznenih poena, nakon svakog ponovnog izdavanja vozačke dozvole smanjuje za po tri poena, najniže do devet kaznenih poena.
9. Izvršenje mera zabrane upravljanja
Član 201.
Zaštitnu meru, odnosno meru bezbednosti izvršava teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova koja vodi vozača u evidenciji, odnosno na čijem području ima prebivalište vozač koji nije upisan u registar vozača.
Meru iz stava 1. ovog člana izrečenu licu koje ima stranu vozačku dozvolu izvršava teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova na čijem je području sedište organa, odnosno suda koji je meru izrekao.
Član 202.
Vreme trajanja zaštitne mere, odnosno mere bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom teče od dana kada je teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova meru izvršila.
Vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava se u vreme trajanja mere iz stava 1. ovog člana.
Zaštitna mera, odnosno mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom smatra se izvršenom kada teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, na osnovu pravnosnažne odluke organa, odnosno suda koji je meru izrekao, to vozaču saopšti u pisanoj formi i taj podatak evidentira u registar vozača, odnosno registar stranih vozača kojima je izrečena zaštitna mera, odnosno mera bezbednosti.
Zaštitna mera, odnosno mera bezbednosti počinje da teče od dana kad je vozaču saopštena.
Izuzetno, ukoliko postoje opravdani razlozi, teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova može, vozaču kome je izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najviše šest meseci, odrediti da ova mera počne da teče najkasnije u roku od 30 dana od dana kada mu je saopštena.
Ministar unutrašnjih poslova propisaće način i postupak izvršenja ovih mera, vođenje evidencija, kao i izgled obrasca kojim se vozač u pisanoj formi obaveštava o vremenu trajanja izrečene mere.
O izvršenim merama iz ovog člana za lica koja imaju stranu vozačku dozvolu, Ministarstvo unutrašnjih poslova treba da, bez odlaganja, obavesti državu čiji je organ izdao stranu vozačku dozvolu.
10. Lica kojima je upravljanje vozilom osnovno zanimanje, odnosno koja obavljaju javni prevoz – profesionalni vozači
Član 203.
Vozač motornog vozila, odnosno skupa vozila kome je upravljanje vozilom osnovno zanimanje, odnosno koji obavlja javni prevoz, da bi obavljao poslove tog zanimanja, mora posedovati licencu za obavljanje poslova profesionalnog vozača (sertifikat o profesionalnoj kompetentnosti – Cercificate of Professional Competence – SRS, u daljem tekstu: SRS).
Licenca iz stava 1. ovog člana može biti nacionalna, koja važi za teritoriju Republike Srbije i međunarodna, koja važi u međunarodnom prevozu.
Odredbe iz stava 1. ovog člana odnose se na vozače koji upravljaju vozilima kategorija S, S1, D, D1, SE, S1E, DE i D1E.
Licencu iz stava 1. ovog člana izdaje Agencija i vodi evidencije o izdatim dozvolama.
Licenca iz stava 1. ovog člana se može izdati vozaču koji ispunjava sledeće uslove:
1) da ima vozačku dozvolu za upravljanje vozilima kategorija navedenih u stavu 2. ovog člana,
2) da je završio propisanu obuku,
3) da je položio stručni ispit iz provere znanja.
Izuzetno od uslova propisanih u stavu 5. ovog člana, lica koja su obavljala ili stekla pravo da obavljaju poslove vozača kojima je to osnovno zanimanje do dana stupanja na snagu ovog zakona, mogu obavljati poslove profesionalnog vozača (SRS) bez licence najduže pet godina. Vozaču iz ovog stava koji u navedenom roku podnese zahtev za dobijanje licence ista će biti izdata ukoliko ispunjava uslove iz stava 5. tač. 1) i 3) ovog člana.
Licenca iz stava 1. ovog člana ima rok važenja od pet godina.
Licenca iz stava 1. ovog člana obnoviće se vozaču ako je prisustvovao obaveznim seminarima unapređenja znanja.
Privredno društvo i drugo pravno lice, odnosno preduzetnik, dužni su da obezbede da poslove vozača koji upravljaju vozilima kategorija navedenih u stavu 2. ovog člana, kojima je to osnovno zanimanje, odnosno koji obavljaju javni prevoz, obavljaju vozači koji poseduju dozvolu za obavljanje poslova profesionalnog vozača (SRS).
Način utvrđivanja ispunjenosti uslova za izdavanje dozvola za obavljanje poslova profesionalnog vozača (SRS) u slučajevima iz stava 6. ovog člana propisaće ministar nadležan za poslove saobraćaja, na predlog Agencije.
Agencija obavlja poslove iz stava 4. ovog člana kao poverene.
Član 204.
Obuku za sticanje licence za obavljanje poslova profesionalnog vozača (SRS), organizaciju i sprovođenje seminara unapređenja znanja i polaganja ispita provere znanja stečenog na seminaru, vrši pravno lice koje dobije dozvolu ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja. Stručni ispit za sticanje licence za obavljanje poslova profesionalnog vozača (SRS) i izdavanje uverenja o položenom stručnom ispitu, obavlja Agencija.
Uverenje o položenom ispitu provere znanja stečenog na seminaru izdaje pravno lice kod kojeg je ispit položen.
Pravno lice iz člana 203. stav 1. ovog zakona dužno je da obuku, seminare i ispit iz provere znanja stečenog na seminaru, sprovodi i o tome vodi evidenciju, na propisan način.
Bliže uslove koje mora da ispunjava pravno lice iz stava 1. ovog člana, o programu obuke i seminara unapređenja znanja, načinu polaganja stručnog ispita i ispita provere znanja stečenog na seminaru, izgledu i sadržaju obrasca licence za obavljanje poslova profesionalnog vozača (SRS), uverenja o položenom stručnom ispitu i uverenja o položenom ispitu iz provere znanja stečenog na seminaru, propisaće ministar nadležan za poslove saobraćaja na predlog Agencije, uz pribavljeno mišljenje strukovnih udruženja prevoznika.
Srednje stručne škole koje obrazuju lica za zanimanje vozač motornog vozila moraju da ispunjavaju uslove iz stava 4. ovog člana i dužne su da u nastavne planove i programe ugrade najmanje sadržaj iz stava 4. ovog člana.
[ad#Google Adsense 468 x 15]
11. Vozači tramvaja
Član 205.
Tramvajem može upravljati vozač koji ima vozačku dozvolu za upravljanje motornim vozilom „V“ kategorije i posebnu dozvolu za upravljanje tramvajem koju izdaje Agencija.
Dozvolu za upravljanje tramvajem može steći lice koje je navršilo 21 godinu života, položilo ispit za upravljanje tramvajem kao i da mu odlukom nadležnog organa nije izrečena mera zabrane upravljanja motornim vozilom.
Kada upravlja tramvajem vozač mora imati kod sebe posebnu dozvolu za upravljanje tramvajem i vozačku dozvolu i dužan je da je stavi na uvid ovlašćenom licu.
Agencija organizuje obuku za vozača tramvaja i organizuje i sprovodi ispit za vozače tramvaja.
Bliže propise o obuci, načinu sprovođenja ispita i vođenju evidencija donosi ministar unutrašnjih poslova na predlog Agencije.
Vozač tramvaja koji promeni prebivalište obavezan je da se u roku od 30 dana od dana promene prebivališta prijavi Agenciji, radi promene podataka.
Agencija obavlja poslove iz stava 1. ovog člana kao poverene.
Tramvajem ne sme upravljati vozač tramvaja kome je izrečena zaštitna mera zabrana upravljanja motornim vozilom, odnosno mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom, u vreme dok ta mera traje.
Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima (zobs) – Novi zakon o saobraćaju 2009 | Ehotim
јан 6, 2011 -
[…] treći deo: članovi 123-205 […]