
XII OSPOSOBLJAVANJE KANDIDATA ZA VOZAČE
1. Opšte odredbe
Član 206.
Osposobljavanje kandidata za vozače je delatnost od opšteg interesa koja ima za cilj da kandidat za vozača stekne teorijska i praktična znanja i veštine potrebne za samostalno i bezbedno upravljanje vozilom u saobraćaju na putu.
Osposobljavanje kandidata za vozače se sastoji od: teorijske obuke, praktične obuke u upravljanju vozilom i vozačkog ispita.
Član 207.
Osposobljavanje kandidata za vozače, može da obavlja samo privredno društvo ili srednja stručna škola u svojoj organizacionoj jedinici, koji ispunjavaju propisane uslove i koji za to dobiju dozvolu.
Dozvolom iz stava 1. ovog člana može se odrediti da se u pravnom licu iz stava 1. ovog člana može obavljati obuka kandidata za vozače samo pojedinih kategorija vozila.
Dozvolu iz stava 1. ovog člana izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Ukoliko privredno društvo obavlja druge delatnosti osim osposobljavanja kandidata za vozače, odnosno tu delatnost obavlja van sedišta, osniva ogranak privrednog društva u kojem se isključivo obavlja delatnost osposobljavanje kandidata za vozače, koji se u skladu sa propisima upisuje u registar privrednih društava.
Dozvolu iz stava 1. ovog člana ne može dobiti pravno lice nad kojim je otvoren postupak stečaja.
Ukoliko je pravnom licu koje vrši osposobljavanje kandidata za vozače, do datuma podnošenja zahteva za izdavanje dozvole, oduzimana dozvola više od dva puta za poslednjih 10 godina, dozvola se neće izdati.
Obrazovanje lica za zanimanje vozač motornog vozila, kao i učenika koji se za vozače obučavaju u okviru redovnog nastavnog plana i programa, vrše srednje stručne škole po propisima koje donosi ministar nadležan za obrazovanje. Program obrazovanja ovih lica mora obuhvatiti najmanje sadržaj programa utvrđenog u skladu sa ovim zakonom.
Program osposobljavanja pripadnika ministarstva nadležnog za poslove odbrane za vozače motornih vozila koje se obavlja u Vojsci Srbije mora obuhvatiti najmanje sadržaj programa utvrđenog u skladu sa ovim zakonom. Bliže propise o vaspitanju i obrazovanju vojnih lica za vozače motornih vozila donosi ministar nadležan za poslove odbrane.
Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi registar privrednih društava, odnosno njihovih ogranaka, odnosno srednjih stručnih škola, za koje je izdalo dozvolu. Registar sadrži najmanje: broj upisa u registar, poslovno ime privrednog društva, odnosno ogranka, sedište privrednog društva, odnosno ogranka, kategorije za koje obavlja obuku, datum izdavanja dozvole i datum oduzimanja dozvole.
Ministar nadležan za unutrašnje poslove donosi bliže propise o načinu vođenja registra iz stava 9. ovog člana.
Član 208.
Pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona, odnosno ogranak privrednog društva iz člana 207. stav 4. ovog zakona, mora da ima:
1) najmanje jednu propisno opremljenu školsku učionicu za teorijsku obuku i polaganje vozačkih ispita za najmanje 10 kandidata, u vlasništvu privrednog društva, odnosno srednje stručne škole ili uzetu u zakup. Učionica može biti zakupljena samo za potrebe jednog pravnog lica, odnosno ogranka,
2) poslovni prostor za administrativne poslove u vlasništvu pravnog lica ili uzet u zakup. Poslovni prostor može biti zakupljen samo za potrebe jednog pravnog lica, odnosno ogranka,
3) propisana nastavna sredstva i učila,
4) najmanje tri vozila “B“ kategorije i najmanje po jedno vozilo za ostale kategorije vozila, za koje pravno lice, odnosno ogranak vrši obuku kandidata za vozače, koja su registrovana na pravno lice ili su obezbeđena po osnovu lizinga. Ukoliko se ne obavlja obuka kandidata za vozače motornih vozila “B“ kategorije, pravno lice mora imati ukupno najmanje tri vozila odgovarajućih kategorija koja su registrovana na pravno lice ili su obezbeđena po osnovu lizinga,
5) uređeni poligon za početnu praktičnu obuku vozača, koji omogućava izvođenje radnji sa vozilom propisanih nastavnim programom, u vlasništvu pravnog lica ili uzet u zakup.
Član 209.
Pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona, odnosno ogranak iz člana 207. stav 4. ovog zakona, dužno je da ima u radnom odnosu, na određeno ili neodređeno vreme:
1) sa punim radnim vremenom, najmanje tri instruktora vožnje “B“ kategorije i najmanje jednog instruktora za svaku od kategorija vozila za koje vrši osposobljavanje kandidata za vozače. Ukoliko pravno lice ne vrši osposobljavanje kandidata za vozače motornih vozila “B“ kategorije mora imati ukupno najmanje tri instruktora vožnje odgovarajućih kategorija,
2) najmanje jednog predavača teorijske nastave,
3) najmanje jednog ispitivača za svaku od kategorija vozila za koje pravno lice vrši osposobljavanje.
Član 210.
Ministar unutrašnjih poslova donosi bliže propise o uslovima koje mora ispunjavati pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona.
Pravno lice dužno je da obezbedi ispunjenost propisanih uslova za obuku kandidata za vozače.
Pravno lice će privremeno prestati sa teorijskom obukom kandidata za vozače kada prestane da ispunjava uslove:
1) iz člana 208. stav 1. tačka 1. ili,
2) iz člana 209. stav 1. tačka 2. ovog zakona.
Pravno lice će privremeno prestati sa praktičnom obukom kandidata za vozače određene kategorije vozila kada prestane da ispunjava uslove:
1) iz člana 208. stav 1. tačka 4. ili,
2) iz člana 208. stav 1. tačka 5. ili,
3) iz člana 209. stav 1. tačka 1. ovog zakona.
Pravno lice će privremeno prestati sa organizovanjem i sprovođenjem vozačkog ispita određene kategorije vozila kada prestane da ispunjava uslove:
1) iz člana 208. stav 1. tačka 1. ili,
2) iz člana 208. stav 1. tačka 4. ili,
3) iz člana 208. stav 1. tačka 5. ili,
4) iz člana 209. stav 1. tačka 3. ovog zakona.
O privremenom prestanku sa radom pravno lice će najkasnije prvog sledećeg radnog dana obavestiti organ koji vrši nadzor. Za vreme privremenog prestanka sa radom pravno lice ne sme vršiti osposobljavanje kandidata u skladu sa odredbama ovog člana.
Privremeni prestanak rada može trajati najduže tri meseca.
O završetku privremenog prestanka rada, pravno lice je dužno da obavesti organ koji vrši nadzor najkasnije jedan dan pre početka nastavka sa radom.
Član 211.
Pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona, odnosno ogranak iz člana 207. stav 4. ovog zakona mora da vodi na propisan način, tačno i uredno evidencije koje čine:
1) registar kandidata za vozače,
2) dnevnik teorijske nastave,
3) registar o polaganju vozačkog ispita,
4) registar izdatih potvrda o položenom teorijskom delu ispita,
5) registar izdatih uverenja o položenom vozačkom ispitu,
6) knjige praktične obuke instruktora vožnje,
7) knjižica obuke kandidata za vozače,
8) izveštaji o obavljenom osposobljavanju kandidata za vozače.
Bliže propise o sadržaju, načinu vođenja i rokovima čuvanja evidencija iz stava 1. ovog člana doneće ministar unutrašnjih poslova.
Član 212.
Obuka kandidata za vozače može se započeti najranije 12 meseci pre nego što kandidat za vozača ispuni starosni uslov iz čl. 180. i 182. stav 1. ovog zakona.
Kandidat ne može započeti niti vršiti obuku i polagati vozački ispit u vreme trajanja zaštitne mere, odnosno mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom kao ni za vreme dok mu je vozačka dozvola oduzeta zbog nesavesnosti.
2. Teorijska obuka
Član 213.
Teorijska obuka u upravljanju vozilom se ostvaruje po propisanom programu obuke.
Teorijska obuka upravljanja vozilom mora da ima sadržaje koji će omogućiti da kandidat nakon završetka osposobljavanja stekne potrebna znanja i veštine za samostalno i bezbedno upravljanje vozilom u saobraćaju na putu.
Program teorijske obuke kandidata za vozače donosi ministar unutrašnjih poslova.
Član 214.
Teorijska obuka obuhvata najmanje sledeće gradivo:
1) pravila saobraćaja i saobraćajna signalizacija – pojam i značaj pravila saobraćaja, primena pravila, pojam i značenje saobraćajnih znakova i znaci koje daju ovlašćena službena lica,
2) vozač – značaj i uticaj vozača na bezbednost saobraćaja, osobine i postupci vozača koji utiču na bezbednost saobraćaja, sociološki činioci koji utiču na ponašanje vozača, značaj procena saobraćajne situacije i način donošenja odluka vozača, orijentacija vozača u vremenu i prostoru, psihološki činioci koji utiču na procene, donošenje i sprovođenje odluka vozača u toku vožnje, vreme reakcije, pažnja i umor vozača, promene kod vozača koje nastaju usled korišćenja alkohola i/ili drugih psihoaktivnih supstanci čija je upotreba zabranjena pre i za vreme vožnje,
3) put – pojam puta, karakteristike puta koje su od značaja za bezbednost saobraćaja, uticaj vremenskih prilika na stanje puta i bezbedno odvijanje saobraćaja i noćni uslovi vožnje,
4) vozilo – pojam i osobine vozila koje utiču na bezbedno odvijanje saobraćaja na putevima, značaj i uticaj tehničke ispravnosti vozila na bezbedno odvijanje saobraćaja, značaj i uticaj opterećenja i načina opterećenja vozila na bezbednost saobraćaja, osnovni sklopovi i uređaji vozila i njihov uticaj na bezbednost saobraćaja na putu, najčešće neispravnosti vozila i mogućnosti njihovog otklanjanja od strane vozača raspoloživom opremom i sredstvima,
5) pasivna bezbednost vozila – pojam i značaj, uticaj pojedinih delova i sklopova vozila na pasivnu bezbednost i delovi, sklopovi i uređaji vozila čiji je osnovni cilj obezbeđivanje pasivne bezbednosti,
6) ostali učesnici u saobraćaju – pojam i njihove osobine koje utiču na bezbedno odvijanje saobraćaja, karakteristike ponašanja u saobraćaju dece, starih lica, osoba sa posebnim potrebama, pešaka, biciklista, motociklista i drugih lica, pojam, karakteristike i uticaj šinskih vozila na bezbedno odvijanje saobraćaja, mogući uticaj životinja na bezbedno odvijanje saobraćaja na putu,
7) opšte odredbe – propisi vezani za pravo na upravljanje vozilom u saobraćaju na putu, pravo učešća vozila u saobraćaju na putu, vreme upravljanja vozilom u saobraćaju na putu i odmori vozača, postupak u slučaju saobraćajne nezgode i posebne mere bezbednosti,
8) mere predostrožnosti prilikom napuštanja vozila,
9) osnovi ekonomične vožnje i uticaj saobraćaja na stanje životne sredine i njeno ugrožavanje,
10) opasnosti koje nastaju usled nepoštovanja propisa iz oblasti bezbednosti saobraćaja, moguće štetne posledice nepoštovanja propisa i kaznene mere za učinioce povreda odredbi i propisa iz oblasti bezbednosti saobraćaja (kazna zatvora, novčana kazna, mere bezbednosti i zaštitne mere),
11) teorijsko objašnjenje radnji sa vozilom u saobraćaju na putu i postupanje vozača u saobraćaju na putu – osnovne radnje vozilom: polazak, vožnja unapred, vožnja unazad, promena pravca kretanja i zaustavljanje vozila, uključivanje vozila u saobraćaj na putu, izbor brzine kretanja vozila u zavisnosti od saobraćajne situacije i uslova puta i vremena, skretanje, obilaženje, mimoilaženje, preticanje, promena saobraćajne trake, polukružno okretanje, zaustavljanje i naglo kočenje, ustupanje prava prvenstva prolaza, postupanje vozača pri nailasku i prolazak kroz raskrsnicu na kojoj je saobraćaj regulisan pravilom desne strane, saobraćajnim znakom, svetlosnim saobraćajnim znakom i znacima i naredbama koje daje ovlašćeno lice, postupanje vozača pri nailasku na pešački prelaz, prelaz puta preko železničke i tramvajske pruge i vožnja kroz tunel, postupanje vozača u uslovima padavina, smanjene vidljivosti, u noćnim uslovima i kada se kreće putem na kojem se izvode radovi.
Bliže propise o načinu sprovođenja teorijske obuke kandidata za vozače donosi ministar unutrašnjih poslova.
Pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona dužno je da teorijsku obuku kandidata za vozače obavlja na propisan način.
3. Praktična obuka
Član 215.
Praktična obuka obuhvata ovladavanje veštinama u upravljanju vozilom u saobraćaju na putu, u pogledu:
1) provere i pripreme vozila za bezbedno učestvovanje u saobraćaju na putu,
2) upotrebe komandi i uređaja vozila,
3) izvođenja propisanih radnji vozilom na uređenom poligonu,
4) izvođenja radnji vozilom u saobraćaju na putu iz člana 214. stav 1. tačka 11) ovog zakona,
5) upravljanja vozilom u saobraćaju na putu u naselju, u uslovima slabog, srednjeg i jakog intenziteta saobraćaja,
6) upravljanja vozilom u saobraćaju na putu van naselja, u uslovima slabog, srednjeg i jakog intenziteta saobraćaja,
7) upravljanja vozilom na putu u naselju i van naselja, u noćnim uslovima,
8) uvežbavanja radnji vozilom i postupanje vozača u različitim saobraćajnim situacijama,
9) razvijanja odnosa poverenja i poštovanja prema drugim učesnicima u saobraćaju, sticanja navike pomaganja drugim učesnicima u saobraćaju i preduzimanja mera da ne dođe do saobraćajne nezgode.
Bliže propise o načinu sprovođenja praktične obuke kandidata za vozače donosi ministar unutrašnjih poslova.
Pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona dužno je da praktičnu obuku kandidata za vozače obavlja na propisan način.
Član 216.
Sa praktičnom obukom kandidata za vozače može se otpočeti tek nakon što kandidat za vozača položi teorijski deo ispita i dobije potvrdu o položenom teorijskom delu ispita.
Pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona ne sme otpočeti sa praktičnom obukom kandidata za vozača koji nema uverenje o zdravstvenoj sposobnosti za kategoriju vozila za koju se obučava, odnosno otpočeti ili obavljati praktičnu obuku ako je od izdavanja tog uverenja proteklo više od jedne godine.
Član 217.
Kandidat za vozača koji vrši praktični deo obuke sme upravljati vozilom one kategorije za koju se obučava samo pod nadzorom instruktora vožnje.
Izuzetno od stava 1. ovog člana kandidat za vozača može upravljati bez nadzora instruktora vožnje vozilima kategorije AM, A1, A2, A, B1 i F, osim prilikom obavljanja početne praktične obuke na uređenom poligonu.
4. Prava i obaveze kandidata za vozače
Član 218.
Vlada određuje najnižu cenu teorijske i praktične obuke na predlog Ministarstva unutrašnjih poslova, a po pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za trgovinu i usluge.
Pravno lice ne može odrediti nižu cenu obuke od cene određene na način iz stava 1. ovog člana.
U ukupnu cenu teorijske i praktične obuke uključeno je i izdavanje svih potvrda u vezi navedenih obuka.
Član 219.
Pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona i kandidat za vozača obavezno, pre početka obuke, sklapaju ugovor o uslovima pod kojima će se obaviti obuka, čije odredbe moraju biti u skladu sa ovim zakonom.
Ovim ugovorom se moraju posebno odrediti međusobni odnosi u slučaju prestanka osposobljavanja u tom pravnom licu.
Pravno lice ne može početi obuku kandidata za vozača pre nego što bude sklopljen ugovor iz stava 1. ovog člana.
Član 220.
Pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona izdaje potvrde o završenoj teorijskoj i praktičnoj obuci i potvrde o broju sati teorijske i praktične obuke koje je imao kandidat u slučaju prestanka osposobljavanja u tom pravnom licu.
Potvrde se moraju izdati nakon završene teorijske i praktične obuke, odnosno u slučaju prekida navedenih obuka, u roku od tri dana od dana podnošenja zahteva.
5. Predavač teorijske obuke
Član 221.
Predavač teorijske obuke mora da ispunjava propisane uslove i da ima dozvolu (licencu) za predavača teorijske nastave.
Predavač teorijske obuke mora ispunjavati sledeće uslove:
1) da ima najmanje višu stručnu spremu saobraćajne struke – smer drumski saobraćaj ili visoku stručnu spremu druge struke i najmanje pet godina radnog iskustva u oblasti bezbednosti saobraćaja,
2) da ima najmanje tri godine vozačku dozvolu za vozila V kategorije,
3) da ima položen stručni ispit za predavača.
Dozvolu (licencu) iz stava 1. ovog člana izdaje Agencija.
Dozvola (licenca) za predavača teorijske obuke ima rok važenja pet godina.
Dozvola (licenca) iz stava 1. ovog člana će se obnoviti predavaču teorijske obuke ako je:
1) prisustvovao obaveznim seminarima unapređenja znanja,
2) položio ispit provere znanja.
Poslove navedene u stavu 3. ovog člana Agencija obavlja kao poverene.
Član 222.
Program za polaganje stručnog ispita za predavača teorijske obuke obuhvata sadržaje iz oblasti:
1) saobraćajne etike,
2) bezbednosti drumskog saobraćaja,
3) propisa bezbednosti saobraćaja, obuke vozača i polaganja vozačkih ispita,
4) teorije izvođenja radnji sa vozilom u saobraćaju na putu,
5) metodiku izvođenja teorijske obuke.
Program za polaganje stručnog ispita za predavača teorijske obuke, program obaveznih seminara unapređenja znanja, način polaganja stručnog ispita i polaganja provere znanja, rokovima za održavanje seminara i izgled i sadržaj obrasca dozvole (licence) bliže će propisati ministar nadležan za poslove saobraćaja na predlog Agencije.
Agencija sprovodi stručni ispit, organizuje seminare unapređenja znanja, obavlja proveru znanja, propisuje i vodi registar izdatih dozvola (licenci) za predavača teorijske obuke.
Poslove iz stava 3. ovog člana Agencija obavlja kao poverene.
6. Instruktor vožnje
Član 223.
Instruktor vožnje obrazuje se u sistemu srednjeg obrazovanja.
Ispit za instruktora vožnje može polagati vozač koji je navršio 21 godinu života i ima najmanje tri godine vozačku dozvolu za vozače vozila one kategorije za koju polaže ispit za instruktora vožnje.
Bliže propise o programu, uslovima i načinu obrazovanja i polaganja ispita za instruktora vožnje donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja.
Član 224.
Praktičnu obuku može da obavlja instruktor vožnje koji ispunjava propisane uslove i ima dozvolu (licencu) za instruktora vožnje.
Instruktor vožnje mora ispunjavati sledeće uslove:
1) da ima položen ispit za vozača instruktora ili stečenu (javnu školsku ispravu) školsku diplomu za instruktora vožnje odgovarajuće kategorije,
2) da je zdravstveno sposoban,
3) da u poslednje četiri godine nije pravosnažno osuđivan za krivična dela: teška dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja, iz grupe protiv života i tela, protiv službene dužnosti, kao i da se protiv njega ne vodi istraga za ova krivična dela, odnosno nije podignuta optužnica za ova krivična dela.
Dozvolu (licencu) iz stava 1. ovog člana izdaje Agencija.
Dozvola (licenca) za instruktora vožnje ima rok važenja pet godina.
Dozvola (licenca) iz stava 1. ovog člana će se obnoviti instruktoru vožnje ako je:
1) prisustvovao obaveznim seminarima unapređenja znanja,
2) položio ispit provere znanja i
3) zdravstveno sposoban.
Dozvola za instruktora vožnje određene kategorije važi samo u vreme kada i njegova vozačka dozvola za tu kategoriju vozila.
Ukoliko je instruktoru vožnje, do datuma podnošenja zahteva za izdavanje dozvole za instruktora vožnje, oduzimana dozvola (licenca) više od dva puta za poslednjih 10 godina, dozvola se neće izdati.
Poslove iz stava 3. ovog člana Agencija obavlja kao poverene.
Član 225.
Agencija organizuje seminare unapređenja znanja, obavlja proveru znanja, propisuje i vodi registar izdatih dozvola (licenci) za instruktora vožnje.
Program obaveznih seminara unapređenja znanja, način polaganja provere znanja, rokove za održavanje seminara i izgled i sadržaj obrasca dozvole (licence) bliže će propisati ministar nadležan za poslove saobraćaja na predlog Agencije.
Poslove iz st. 1. i 2. ovog člana Agencija obavlja kao poverene.
Član 226.
Instruktor vožnje može praktičnu obuku obavljati samo sa kandidatima za vozače koji se osposobljavaju kod pravnog lica iz člana 207. stav 1. ovog zakona u kojem je on u radnom odnosu, u skladu sa odredbama člana 209. ovog zakona.
Za vreme izvođenja praktičnog dela osposobljavanja, instruktor vožnje mora kod sebe imati vozačku dozvolu (licencu) za instruktora vožnje.
Za vreme izvođenja praktičnog dela osposobljavanja, instruktor vožnje mora kod sebe imati knjigu praktične obuke instruktora vožnje i knjižicu obuke kandidata za vozača i dužan ih je dati na uvid ovlašćenom službenom licu Ministarstva unutrašnjih poslova.
Član 227.
Instruktor vožnje može imati najviše osam sati praktične obuke kandidata za vozače u toku radnog dana.
Instruktor vožnje između dva radna dana mora imati prekid u obavljanju svoje delatnosti u trajanju od najmanje 11 sati.
Instruktor vožnje između časova praktične obuke mora imati odmor u trajanju od najmanje 10 minuta, osim kada sa istim kandidatom za vozača izvodi dva spojena časa, nakon čega mora imati odmor u trajanju od najmanje 20 minuta.
U toku nedelje instruktor vožnje mora imati najmanje jedan slobodan dan.
Član 228.
Za vreme obavljanja praktične obuke u vozilu mogu se nalaziti samo instruktor vožnje, kandidat za vozača i lice koje vrši nadzor.
Za vreme praktične obuke kandidat za vozača kod sebe mora imati i staviti na uvid dokaz o zdravstvenoj sposobnosti za vozača, potvrdu o položenom teorijskom ispitu, ličnu kartu, odnosno drugi dokument sa fotografijom ukoliko zbog starosti ne ispunjava uslov za izdavanje lične karte.
Čas praktične obuke ne može početi dok se instruktor vožnje ne uveri da su ispunjeni uslovi iz st. 1. i 2. ovog člana.
7. Vozila za osposobljavanje vozača
Član 229.
Vozilo za obuku kandidata za vozače vozila B kategorije mora imati ugrađene duple nožne komande, osim komande za ubrzavanje, a vozila kategorije C i D umesto duplih komandi mogu imati ugrađenu komandu pomoćne-parkirne kočnice na dohvat ruke instruktora vožnje.
Vozilo za obuku kandidata za vozače vozila B kategorije ne može imati automatski menjač.
Motorno vozilo kategorije B, C1, C, D1 i D mora imati ugrađen tahograf.
Član 230.
Motorno i priključno vozilo za obuku kandidata za vozače, kada učestvuje u saobraćaju i kada se na njemu obučava kandidat za vozača, mora biti označeno na propisan način.
Bliže propise o načinu označavanja vozila iz stava 1. ovog člana doneće ministar unutrašnjih poslova.
Član 231.
Praktična obuka kandidata za vozača osoba sa invaliditetom, može se obavljati na vozilu proizvedenom ili prepravljenom u skladu sa njegovim potrebama iako nije registrovano na pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona, odnosno nije obezbeđeno po osnovu lizinga.
8. Vozački ispit
Član 232.
Na vozačkom ispitu se utvrđuje da li je kandidat stekao teorijska i praktična znanja i veštine potrebne za samostalno i bezbedno upravljanje vozilom u saobraćaju na putu.
Vozački ispit se sprovodi na srpskom jeziku, odnosno jezicima nacionalnih manjina u skladu sa zakonom.
Vozački ispit se sastoji iz dve celine: teorijskog ispita i praktičnog ispita.
Kandidat je položio vozački ispit kada položi teorijski ispit i praktični ispit.
O položenom teorijskom ispitu pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona izdaje potvrdu, najkasnije u roku od tri dana od dana kada je kandidat za vozača položio teorijski ispit.
Kandidatu za vozača koji je položio vozački ispit pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona izdaje uverenje u roku od tri dana od dana kada je položio vozački ispit.
Bliže uslove o organizovanju, sprovođenju i načinu polaganja vozačkog ispita, vođenju evidencija, rokovima njihovog čuvanja i uslovima koje mora da ispuni vozilo na kojem se vrši obuka i obavlja vozački ispit, propisuje ministar unutrašnjih poslova.
Član 233.
Teorijski ispit se polaže putem testa čija ispitna pitanja obuhvataju sadržaj programa iz člana 214. ovog zakona.
Praktični ispit se polaže iz upravljanja vozilom na uređenom poligonu i u saobraćaju na javnom putu i tom prilikom se utvrđuje da li kandidat za vozača ima znanja, veštinu i postupanja u skladu sa odredbama člana 215. ovog zakona.
Član 234.
Ispitna pitanja za teorijski ispit su javna i određuje ih Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Kombinacija ispitnih pitanja sadržana u testu je službena tajna i određuje je Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Član 235.
Teorijskom ispitu može pristupiti kandidat za vozača kojem je izdata potvrda o završenoj teorijskoj obuci za vozača određene kategorije.
Praktičnom ispitu može da pristupi kandidat za vozača:
1) koji je zdravstveno sposoban za vozača određene kategorije,
2) koji ispunjava starosni uslov za sticanje prava upravljanja vozilom odgovarajuće kategorije,
3) kome je izdata potvrda o položenom teorijskom ispitu pri čemu od dana polaganja teorijskog ispita ne sme proći više od jedne godine,
4) kome je izdata potvrda o završenoj praktičnoj obuci odgovarajuće kategorije,
5) kome je izdata potvrda o položenom ispitu iz prve pomoći.
Kandidat za vozača nakon završene obuke podnosi prijavu za polaganje teorijskog, odnosno praktičnog ispita.
Kandidat za vozača uz prijavu mora da podnese dokaze o ispunjenosti uslova iz st. 1. i 2. ovog člana i člana 237. stav 6. ovog zakona.
Ispunjenost uslova za polaganje ispita iz st. 1. i 2. ovog člana utvrđuje pravno lice koje obavlja obuku vozača.
Ministarstvo unutrašnjih poslova poništiće teorijski ispit ili praktični ispit ili vozački ispit, ako nisu bili ispunjeni uslovi za izlazak kandidata na ispit i to:
teorijski ispit u roku od jedne godine od dana položenog teorijskog ispita,
praktični ispit, ako nisu bili ispunjeni uslovi iz stava 2. tačka 1) ili tačka 3) ili tačka 4) ovog člana u roku od jedne godine od dana položenog praktičnog ispita,
vozački ispit, ako nisu bili ispunjeni uslovi iz stava 2. tačka 2) ovog člana u roku do navršenih godina propisanih za dobijanje vozačke dozvole odgovarajuće kategorije.
Član 236.
Vozački ispit organizuje i sprovodi pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona.
Vozački ispit se polaže pred ispitnom komisijom koja se sastoji od dva člana, od kojih je jedan ispitivač policijski službenik, a drugi je ispitivač iz pravnog lica.
Ispitivača policijskog službenika određuje nadležni starešina, u skladu sa odredbama člana 238. ovog zakona, a ispitivača iz pravnog lica odgovorno lice u pravnom licu.
O polaganju vozačkog ispita ispitna komisija sačinjava zapisnik u dva primerka od kojih se jedan čuva u pravnom licu, a drugi kod teritorijalno nadležne organizacione jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova.
Pravno lice iz člana 207. stav 1. ovog zakona je dužno da vozački ispit organizuje i sprovodi na propisan način.
Kandidat je položio vozački ispit ako oba ispitivača daju pozitivnu ocenu na teorijskom i praktičnom ispitu.
[ad#Google Adsense 468 x 15]
Član 237.
Troškove polaganja vozačkog ispita snosi kandidat za vozača.
Cena polaganja vozačkog ispita se sastoji iz dela koji kandidat plaća pravnom licu i dela koji kandidat plaća Ministarstvu unutrašnjih poslova radi podmirenja troškova učešća ispitivača u ispitnoj komisiji.
Vlada određuje najnižu cenu za polaganje vozačkog ispita, odnosno delova cene iz stava 1. ovog člana na predlog Ministarstva unutrašnjih poslova, a po pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za trgovinu i usluge.
Pravno lice ne može odrediti nižu cenu za polaganje vozačkog ispita od cene određene na način iz stava 3. ovog člana.
U ukupnu cenu polaganja vozačkog ispita uključeno je i izdavanje potvrde o položenom teorijskom ispitu i uverenja o položenom vozačkom ispitu.
Kandidat za vozača ne može pristupiti polaganju vozačkog ispita dok ne izmiri obaveze prema Ministarstvu unutrašnjih poslova iz stava 1. ovog člana.
[ad#Google Adsense 468 x 15]
9. Ispitivač
Član 238.
Ispitivač mora da ispunjava propisane uslove i ima dozvolu (licencu) za ispitivača.
Ispitivač mora ispunjavati sledeće uslove:
1) da ima dozvolu (licencu) za instruktora vožnje odgovarajuće kategorije,
2) da je navršio najmanje 23 godine života,
3) da ima najmanje višu stručnu spremu saobraćajne struke – drumski saobraćaj, odnosno visoku stručnu spremu druge struke i najmanje pet godina radnog iskustva u oblasti bezbednosti saobraćaja, odnosno za lica koja obavljaju ove poslove na dan stupanja na snagu ovog zakona da imaju najmanje dve godine radnog iskustva na poslovima instruktora vožnje ili ispitivača,
4) da ima položen stručni ispit za ispitivača,
5) da mu za poslednje dve godine nije izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja vozilom,
6) da u poslednje četiri godine nije pravosnažno osuđivan za krivična dela: teška dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja, iz grupe protiv života i tela, protiv službene dužnosti, kao i da se protiv njega ne vodi istraga za ova krivična dela, odnosno nije podignuta optužnica za ova krivična dela.
Na teorijskom ispitu ispitivač mora imati licencu za ispitivača B kategorije, a na praktičnom delu one kategorije vozila za koju kandidat za vozača polaže ispit.
Dozvolu (licencu) iz stava 1. ovog člana izdaje Agencija.
Dozvola (licenca) za ispitivača ima rok važenja pet godina.
Dozvola (licenca) iz stava 1. ovog člana će se obnoviti ispitivaču ako je prisustvovao obaveznim seminarima unapređenja znanja i položio ispit provere znanja.
Dozvola (licenca) za ispitivača određene kategorije važi samo u vreme kada i njegova dozvola (licenca) za instruktora vožnje, odnosno vozačka dozvola te kategorije.
Ukoliko je instruktoru vožnje, do datuma podnošenja zahteva za izdavanje dozvole za instruktora vožnje, oduzimana dozvola (licenca) više od dva puta za poslednjih 10 godina, dozvola se neće izdati.
Poslove iz stava 4. ovog člana Agencija obavlja kao poverene.
Član 239.
Program za polaganje stručnog ispita za ispitivača obuhvata sadržaje iz oblasti:
1) saobraćajne etike,
2) saobraćajne psihologije,
3) pedagogije i andragogije,
4) bezbednosti drumskog saobraćaja,
5) propisa o bezbednosti saobraćaja, obuke vozača i polaganja vozačkih ispita,
6) vozila,
7) teorije izvođenja radnji sa vozilom u saobraćaju na putu.
Program za polaganje stručnog ispita za ispitivača, program obaveznih seminara unapređenja znanja, način polaganja stručnog ispita i polaganja provere znanja, rokovima za održavanje seminara i izgled i sadržaj obrasca dozvole (licence) bliže će propisati ministar nadležan za poslove saobraćaja na predlog Agencije.
Agencija sprovodi stručni ispit za ispitivača, organizuje seminare unapređenja znanja, obavlja proveru znanja, propisuje i vodi registar izdatih dozvola (licenci) za ispitivača.
Poslove iz stava 3. ovog člana Agencija obavlja kao poverene.
10. Saobraćajni uslovi za održavanje praktičnog dela ispita
Član 240.
Naseljeno mesto u kojem se obavlja polaganje praktičnog ispita mora ispunjavati propisane uslove koji omogućavaju da ispitna komisija može da utvrdi da li kandidat ima potrebno znanje i veštinu za samostalno i bezbedno upravljanje vozilom u saobraćaju na putu odgovarajuće kategorije vozila.
Bliže uslove iz stava 1. ovog člana i evidencijama iz stava 4. ovog člana propisuje ministar unutrašnjih poslova na predlog Agencije.
Rešenje o ispunjenosti uslova donosi Ministarstvo unutrašnjih poslova na predlog organa jedinice lokalne samouprave iz člana 157. stav 1. ovog zakona.
Evidenciju o mestima koja ispunjavaju propisane uslove vodi Ministarstvo unutrašnjih poslova.
XIII OBUKA IZ PRVE POMOĆI
Član 241.
Obuku iz prve pomoći i organizovanje i sprovođenje ispita obavlja Crveni krst Srbije, odnosno zdravstvena ustanova koja ispunjava propisane uslove i koja za to dobije odgovarajuću dozvolu (ovlašćenje).
Bliže uslove koje mora da ispunjava pravno lice iz stava 1. ovog člana, u pogledu prostorija, opreme i stručnog kadra, kao i program obuke i način organizovanja i sprovođenja ispita i izdavanja potvrde o položenom ispitu, sadržaju, izgledu, načinu njenog izdavanja i vođenju propisanih evidencija donosi ministar nadležan za poslove zdravlja.
Član 242.
Obuku i ispit iz prve pomoći mogu da obavljaju samo lica koja ispunjavaju propisane uslove i koja za to dobiju odgovarajuću dozvolu (licencu) za predavača-ispitivača koju izdaje ministarstvo nadležno za poslove zdravlja. Dozvola (licenca) se izdaje na period od pet godina.
Bliže uslove koje mora da ispunjava predavač – ispitivač, način sticanja dozvole (licence), izgled i sadržaj dozvole (licence) predavača – ispitivača, propisuje ministar nadležan za poslove zdravlja.
Pravna lica iz stava 1. ovog člana i predavači – ispitivači iz stava 1. ovog člana dužni su da obuku i ispit iz prve pomoći obavljaju na propisan način.
XIV TRAJANJE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM, ODNOSNO SKUPOM VOZILA
Član 243.
Vozač koji upravlja teretnim vozilom čija je najveća dozvoljena masa veća od 3.500 kg, skupom vozila čija je najveća dozvoljena masa veća od 3.500 kg ili autobusom ne sme u toku od 24 sata upravljati tim vozilom duže od devet sati.
Vozač vozila, odnosno skupa vozila iz stava 1. ovog člana mora nakon 4 sata i 30 minuta upravljanja vozilom napraviti pauzu (prekid upravljanja vozilom radi odmora) u trajanju od najmanje 45 minuta.
Vozač iz stava 1. ovoga člana može pauzu iz stava 2. ovog člana koristiti tako da napravi više pauza u trajanju od po najmanje 15 minuta raspoređenih tokom vožnje, s tim da vreme upravljanja ne sme biti duže od 4 sata i 30 minuta.
Ukupno vreme upravljanja vozilom ne sme preći 90 sati u razdoblju od dve uzastopne nedelje.
Izuzetno od st. 1. 2 i 3. ovoga člana, vozač autobusa, trolejbusa i tramvaja u javnom gradskom prevozu putnika, sme upravljati vozilom najduže osam sati, uz uslov da na polaznim stajalištima ima prekid vožnje od najmanje pet minuta.
Bliže propise o trajanju upravljanja vojnim vozilima i odmorima vozača vojnih vozila donosi ministar nadležan za poslove odbrane.
Član 244.
Tokom svaka 24 sata vozač iz člana 243. ovog zakona mora imati neprekidan odmor od najmanje 11 sati.
Kada se u upravljanju vozilom iz člana 243. stav 1. ovog zakona smenjuju dva vozača i ako se u vozilu nalazi ležaj koji omogućuje jednom od njih odmor u ležećem položaju, svaki vozač mora imati neprekidni odmor u trajanju od osam sati tokom svakih 30 sati putovanja.
Odmor iz st. 1. i 2. ovog člana vozač mora koristiti van vozila ili u vozilu kada se ono ne kreće.
Tokom nedelje vozač mora imati najmanje jedan neprekidan odmor od najmanje 45 sati.
Vremena odmora i upravljanja vozača motornih vozila registrovanih u inostranstvu, kao i vozača vozila registrovanih u Republici Srbiji kada obavljaju međunarodni prevoz, kao primenu sistema digitalnih tahografa urediće Vlada.
Bliže propise o trajanju, upravljanju i odmorima vozača donosi ministar nadležan za poslove saobraćaja uz saglasnost Ministarstva unutrašnjih poslova.
Član 245.
Motorna vozila koja moraju biti opremljena tahografom, moraju imati ispravan tahograf s pravilno uloženim propisanim nosačem podataka (tahografski listić ili drugi način pamćenja podataka) na kojem su upisani propisani podaci.
Uređaj iz stava 1. ovog člana vozila mora se koristiti na propisan način.
Vozač vozila iz stava 1. ovog člana mora kod sebe imati ključ tahografa i prethodno korišćene nosače podataka iz tahografa svih vozila kojim je upravljao u poslednjih šest dana, odnosno od poslednjeg nedeljnog odmora, iz kojih su vidljive aktivnosti vozača, odnosno vozačku karticu u slučaju digitalnog tahografa.
Privredno društvo, pravno lice i preduzetnik dužni su da vode evidenciju o izdatim i iskorišćenim nosačima podataka na kojima su upisani propisani podaci, da iste čuva najmanje dve godine i da ove podatke pruže na uvid licu koje je u smislu ovog zakona ovlašćeno da vrši nadzor.
Bliže propise o načinu upotrebe i korišćenja uređaja iz stava 1. ovog člana donosi ministar nadležan za poslove saobraćaja.
bozo
феб 6, 2010 -
Ovo je nazalost samo slovo na papiru.Vozim autobus i svakodnevno vidim da se propisi krse.Poslodavac ne postuje propise o odmaranju vozaca.Pise dva naloga da bi prikrio zloupotrebu ,ako ne prihvatim takav uslov mogu da dobijem otkaz ili da me premesti da cistim lisce i sneg u krugu firme. Cedrdeset pet casova odmaram jednom u mesecu -a ponekad i ne.Pitam se sta inspekcija radi kad ih kontrolise a oni uvek prave iste prekrsaje.Dokaz da govorim istinu je da inspekcija proveri Dunavprevoz Backa Palanka gde ja nisam hteo da pisem dva naloga .Linija br 9 koja se vozi u Backom Petrovcu svake nedelje vozac vozi do 23h a narednog dana mu linija pocinje u 7h sto je krsenje zakona imam zapisan i broj naloga cele nedelje pa neka proveri inspekcija .Receno mi je da cu imati problema sa gazdom sto to radim mozda su sami napisali dva naloga bez mog znanja al radi izbegavanja problema moje ime neka bude tajna
Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima (zobs) – Novi zakon o saobraćaju 2009 | Ehotim
јан 6, 2011 -
[…] četvrti deo: članovi 206-245 […]